Presudna uloga Livanjske bojišnice

...okrugli stol Obrana Hrvatske i Bosne i Hercegovine, Livanjska bojišnica - travanj 1992. Dakako, skup je posvećen i obilježavanju 20. obljetnice osnivanja Hrvatskog vijeća obrane i 20. obljetnice obrane Livna. Organizirali su ga Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, Hrvatski institut za povijest i Matica hrvatska. Pozdravne riječi, u kojima je naglašeno da je prezentacija činjenica o događajima na Livanjskoj bojišnici važna za historiografiju, ali da je u ovom trenutku još važnija kao odgovor na pokušaje nametanja krivnje Hrvatskoj da je „izvršila agresiju na BiH" te na nastojanje da se razbije zajedništvo Hrvata, uputili su Zorislav Lukić, glavni tajnik Matice hrvatske, dr. Jasna Turkalj, ravnateljica Hrvatskog instituta za povijest i dr. Ante Nazor, ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata.

 

U prvom dijelu okruglog stola, čiji je moderatot bio Zorislav Lukić, govorili su dr. sc. Ivica Lučić i dr. sc. Davor Marijan iz Hrvatskog instituta za povijest te admiral Davor Domazet Lošo. Dr. Ivica Lučić govorio je o političkom stanju u BiH od kraja 1991. do travnja 1992., kad je utemeljeno Hrvatsko vijeće obrane (HVO). To je bila prva odluka Hrvatske zajednice Herceg Bosne nakon njezina osnivanja u studenome 1991. godine, donesena, dakle, tek nakon međunarodnog priznanja BiH, a radi zaštite Hrvata u granicama BiH. Dr. Davor Marijan analizirao je snage JNA na livanjskoj bojišnici u to vrijeme. Izvori protivničke strane kojima se služio govore kako se srpske snage ni u 1994. nisu uspjele oporaviti od poraza pretrpljenog kod Livna u proljeće 1992. godine. Admiral Davor Domazet Lošo, koji je zajedno s generalom Antom Gotovinom 17. travnja 1992. poslan u Livno da učvrsti sustav obrane, efektnom i zanimljivom prezentacijom upozorio je na strategijsku važnost prostora Livanjske bojišnice u jedinstvenom ratu koji su JNA i srpske paravojne i pobunjeničke snage vodile u Hrvatskoj i BiH te ukazao na posebnost i čvrstinu sektorskog organiziranja livanjske bojišnice, koja se protezala u duljini od 80 kilometara.

 

Prije početka drugog dijela, njegov moderator dr. Ante Nazor pročitao je izvješće puk. Marka Vukasovića o sudjelovanju 5. bojne 4. gbr na Livanjskoj bojišnici u travnju 1992. godine. U drugom dijelu okruglog stola o pomoći i potpori livanjskog iseljeništva obrani Livna govorio je Branko Miloloža, dugogodišnji predsjednik Livanjske zajednice Zagreb. Zatim su uslijedila izlaganja zapovjednika na terenu. Najprije je zapovjednik 1. sektora (Rujani) bojnik Jure Granić prikazao tijek odlučujuće bitke kod sela Rujani gdje su 23. travnja 1992. zaustavljene oklopne snage neprijatelja, a pješaštvo natjerano u bijeg. Potom je o ulozi Taktičke skupine 2. gardijske brigade HV-a („Gromovi") govorio njezin zapovjednik pukovnik Boris Jacović. Prisustvo 220 pripadnika te skupine s iskustvom ratovanja u Hrvatskoj bilo je od iznimne važnosti za uspjeh obrane Livna u proljeće i ljeto 1992. godine. Pukovnik Željko Mihaljević. ratni vođa specijalne skupine Specijalne jedinice policije (SJP) ALFA i kasniji zapovjednik 80. domobranske pukovnije HVO-a govorio je o djelovanju te postrojbe u obrani Livna te kratko prikazao osnovne značajke borbenih djelovanja na području Livna i livanjskih postrojbi do kraja rata 1995. i operacije Južni potez. Na kraju, oduševljenje okupljenih, a posebno njegovih suboraca, izazvao je dolazak brigadira Rodolfa Barrija Saavedre, na Livanjskoj bojišnici poznatijeg kao Argentinac, koji je govorio o ulozi dijelova 4. gardijske brigade HV-a u obrani Livna te o borbenim djelovanjima, osobito diverzantskim akcijama, u 3. sektoru (Korićina) kojim je osobno zapovijedao. Okupljenima se potom, na kratko obratio i dr. Kovač, upozorivši na ulogu i značaj ratnog saniteta na području Livna.

 

Iz navedenih izlaganja sasvim je jasno da je uloga Livanjske bojišnice u proljeće 1992. bila od strateškog značaja, jer su na tom području hrvatske snage uspjele zaustaviti snažan napad velikosrpskih snaga te obraniti Hrvatsku i BiH,. Jednako tako, događaji na Livanjskoj bojišnici, uz ostala bojišta, pokazali su da se rat u Hrvatskoj i BiH mora promatrati kao jedinstveno i neodvojivo ratište, te da se samo suradnjom i zajedništvom Hrvata iz Hrvatske i BiH moglo oduprijeti tada daleko nadmoćnijem neprijatelju. Crta razdvajanja uspostavljena uspješnom obranom Livna u proljeće 1992. ostala je nepromijenjena sve do kraja 1994., a područja Livanjskog polja i planine Dinare pos
tala su osnovicom s koje se krenulo u oslobodilačke akcije i operacije hrvatskih snaga („Cincar", „Zima '94", „Skok" 1 i 2, „Ljeto '95", „Oluja", „Maestral", „Južni potez"). Pobjednosnosnim operacijama, koje su također bile od strateškog značaja", oslobođeni su okupirani dijelovi hrvatskog teritorija i veliki dio BiH. Uz zainteresirane građane, u ispunjenoj dvorani Matice hrvatske izlaganja su slušali i brojni sudionici obrane Livna, hrvatski branitelji te, što je posebno važno, veći broj studenata.

 

Ivan Radoš/komentar.hr