Katarina Zovko Ištuk: Zov rodne grude

Katarina Zovko Ištuk: Zov rodne grude
ZOV RODNE GRUDE

Hercegova zemljo,
zemljo iz davnina,
ti si gnijezdo moga roda,
ti si moja domovina.
Otišla sam davno,
živim u tuđini,
došlo vrijeme da se vratim,
svome domu, djedovini.

Da se vratim kući,
zove majka stara,
da obiđem sva ta mjesta,
iznad mog Mostara,
Mađugorje, Ljubuški,
Posušje i Grude,
Čitluk, Livno, Široki,
sve u njima ljude,
da se vratim svome gradu
prepunom behara,
da zagrlim opet,
ljepote Mostara.

Da obiđem svaki kamen,
u zidine što se slaže,
od kamena Hercegovskog,
meni nema ništa draže.
Svaka slika u srcu je,
svaka od njih čežnju budi,
ali jedna posebna je,
Hercegovac dok me ljubi.

Nigdje nema te ljepote,
nigdje nema takvog blaga,
ponosna sam što me rodi,
Hecegovka moja draga.
Nikad ne bi ja mijenjala,
mali pedalj zemlje ove,
za bogatu zelju cijelu,
Amerika što se zove.

KATARINA ZOVKO IŠTUK
Mostar 30. 01. 2018.