Katarina Zovko Ištuk: Mojoj zemlji Hercegovini
Iznikla si ponosno iz kamena tvrda,
kao nakit krase te, krševita brda,
potoci i rijeke, kroz tebe žubore,
hitaju da zagrle naše plavo more.
Vinogradi tvoji, što se zlatom zlate,
još su jedan simbol, da svi znaju za te,
smokva, šipak, kadulja, poskok na kamenu
tvoje su bogatstvo, koje nema cijenu.
Ti si zemlja moja i od moje braće,
rodna gruda dida mog i od moga ćaće,
za tebe se stalno dragom Bogu molim,
dok te mnogi mrze, sve više te volim.
Ovaj kamen tvrdi, ima srce svoje,
da pokaže svima, Herceg zemlja to je,
na tom tvrdom kamenu, rodila me mati,
u najljepšoj zemlji, gdje žive Hrvati,
vinom me je odhranila, mjesto svoga mlijeka,
a kamen je bio, postelja mi meka.
Sjećam se i toga, dok sam bila mala,
što me i to moja naučila mati,
da u kolu znadem trusu zaigrati,
i ćaća je mojoj braći u zadatak dao,
učio ih gagat, s njima bi pivao.
Naučiše svoju djecu, običaju svome,
Hercegovci da smo pravi, hvala im na tome,
običaje ove ostavili nama preci,
i mi ćemo isto, ostaviti svojoj djeci.
KATARINA ZOVKO IŠTUK
Mostar 18. 10. 2018.