Katarina Zovko Ištuk: Hercegovina u mom srcu
Hoću kamen tvrdi, dio plavog neba,
hoću rodnu kuću, to mi stvarno treba,
hoću miris kadulje, behara i smilja,
zbog toga ću preći i tisuće milja.
Hoću svojoj kući i ja da se vratim,
u tuđemu svijetu da više ne patim,
nek me zorom budi naša ganga stara,
da prošetam od Ljubuškog pa sve do
Mostara.
Želim gledat vinograde cijeli dan i noć,
u Široki i Posušje, moram i tu doć,
na nedjeljnoj misi, želim i tu biti,
Međugorskoj majci želim zahvaliti.
Da ispeče pogaču moja majka stara,
da popijem vode iz našeg bunara,
da zagrlim oca što sjedi u hladu,
što se umorio u preteškom radu.
Ubija me ova prokleta daljina,
želim povest kući i kćerku i sina,
neka djeca odrastaju u mom rodnom kraju,
neka vide, nek se uče našem običaju.
Izumrijeti ne smje naša loza ova,
jer tu leže preci od naših pradjedova,
tu je naša povijest i stara i nova,
to je naša djedovina, zemlja Hercegova,
Katarina Zovko Ištuk
18. 10. 2017.