Razgovaramo s Ivanom Prlićem iz Sovića

Razgovaramo s Ivanom Prlićem iz Sovića (općina Grude) koji je student 4. godine na Fakultetu elektrotehnike i računarstva u Zagrebu.

Ivane, kako je došlo i zbog čega do tvog angažmana u Udruzi Hrvatska zvona?

Svjesni smo da je hrvatski narod u Bosni i Hercegovini zadnjih 20-ak godina izložen sustavnoj majorizaciji i oduzimanju temeljnih prava. Što sam se više upoznavao sa stanjem Hrvata u Bosni i Hercegovini, sa svim onim čemu je moj narod bio izložen i što je pretrpio, to je bilo veće zgražanje nad tim, ali i želja za uključivanjem u neki, nazovimo to tako, pokret kojim će mu se htjeti vratiti dostojanstvo i sva ona prava koja mu pripadaju. Smrt generala Praljka, koji je tim činom želio poslati snažnu poruku da je krajnje vrijeme da se aktiviramo i pokrenemo s mrtve točke na kojoj stojimo već dugo vremena, kao i mnoge, duboko me dirnula i potresla te sam tada odlučio da moram prvo krenuti od sebe ako želim nešto promijeniti.
S Hrvatskim zvonima upoznao me prijatelj koji od početka sudjeluje u radu udruge. Ideja mi se odmah svidjela, pogotovo kad sam vidio ljude koji sudjeluju u tome, koji su nas već vodili i obranili, ljude čija djela i život sam govore umjesto njih.

Član si Zavičajnog kluba hercegovačkih studenata u Zagrebu, koje je jedno od aktivnijih (spomenut ćemo i časopis Moj kamen koji je počeo izlaziti prije više od 20 godina). Jesi li zadovoljan svime onim što taj klub predstavlja i kako funkcionira?

Zavičajni klub hercegovačkih studenata ne treba posebno predstavljati. Kako ste i sami naveli, jedna od aktivnijih, ali i brojnijih studentskih zavičajnih udruga koja okuplja i povezuje studente iz Hercegovine. Klub kroz razne aktivnosti promiče kulturu i tradiciju svog kraja, a isto tako se organiziranjem javnih tribina progovara o bitnim temama koje se tiču položaja Hrvata u Bosni i Hercegovini.

Koliko su mladi ljudi oko tebe, govorim o mladim Hrvatima iz Bosne i Hercegovine koji studiraju u Zagrebu, svjesni položaja u kojem se trenutačno nalaze Hrvati u Bosni i Hercegovini? I koliko su svjesni da bi upravo oni trebali biti ti koji će mijenjati situaciju u kojoj se nalazimo? Kakvo je tvoje razmišljanje o tome?

Imamo iznimno nadarene, pametne i sposobne mlade ljude, ujedno i studente, koji su se već dokazali na raznim područjima. Problem je što su nedovoljno upoznati sa stanjem u kojem se nalazimo. Tome u prilog ide i činjenica da su skeptični, kakav sam bio i ja sam, na samo spominjanje politike jer sam siguran da nitko od njih, kada bi se upoznao s problemima kojima smo izloženi, ne bi imao takvo mišljenje i dali bi sve od sebe da se to promijeni. Unatoč tome što su se dovoljno nagledali nepotizma, vođenja politike kojoj je cilj sačuvati fotelje, obećavanja svega, a ispunjavanja ničega, mladi prepoznaju Hrvatska zvona kao udrugu koja okuplja nekompromitirane ljude željne promjena. Mladi su ona pokretačka snaga koja može najviše učiniti. Pravi primjer složnosti i spremnosti mladih ljudi na ukazivanje lošega te htijenja da se nešto promijeni bio je prosvjed održan u Zagrebu kojem je povod bio žrtvovanje generala Praljka za svoj narod. Takvim i sličnim aktivnostima mi mladi ipak pokazujemo da u nama ima želje i odlučnosti koja je pomalo uspavana, stoga je upravo potrebna zvonjava koja će daleko odjeknuti i pokrenuti nas sve zajedno.

Što te najviše zabrinjava, pa čak i ljuti u tvojim Grudama, u Županiji iz koje dolaziš, u društvu u kojem živiš? Što bi mijenjao? I s druge strane, čime si zadovoljan?

Grude, kao i cijelu Bosnu i Hercegovinu nije zaobišlo iseljavane stanovništva, većim dijelom iz ekonomskih razloga, no što je još žalosnije, ljudi odlaze zbog razočarenja u vladajuće strukture, pogotovo mladi koji tu ne vide perspektivu. Unatoč svemu tome, Zapadnohercegovačka, u usporedbi s drugim županijama, ipak ostvaruje pozitivne gospodarske trendove. Potrebno je stvoriti takvu političku klimu da se cijeni moral, poštenje, rad i stručnost. Na nama je da se grčevito borimo za to.

Kakve su tvoje ambicije i koji su tvoji ciljevi kada govorimo o angažmanu u Hrvatskim zvonima?

Idejom i osnivanjem Hrvatskih zvona ponajprije želimo ukazati na probleme s kojima se susrećemo te zajedno raditi sve ono što je u interesu za dobrobit cijelog društva. Mladim ljudima je danas teško, mnogi se žele ostvariti i uspjeti, ali za to nemaju osnovne uvjete. Treba uzeti u obzir da ni prošlim generacijama nije bilo ništa lakše, stoga je potrebno i danas ostati čvrst i jak, dati sve od sebe u pokušaju da se nešto dobro napravi. To je obveza i odgovornost svih nas zajedno. Nije dovoljno jednom ili dva puta godišnje sjetiti se onih kojih više nema, potrebno je djelovanje, pogotovo mladih.

Ne smijemo dopustiti da prevlada grupa ljudi koji unose sitničavost u društvo. Svatko je od nas svojim nečinjenjem pomalo kriv za sve ono loše s čim se suočavamo, svi zajedno bismo trebali činiti, i učinit ćemo radom kroz Hrvatska zvona, puno više ukoliko želimo postići pozitivne promjene.