Daniela Škegro: A,jes' mi vala i drago što sam Hercegovka!

Ljudski je da se na neki način radujemo tuđim uspjesima.
Prema bližnjima to bude intenzivnije.
Međutim,kolektivna euforija i poseban ponos je kada se u bilo čemu natječu Hercegovci.
Tad "gori duša" Hercegovaca.
Najponosniji smo i najprkosniji.
Onaj inat i ponos se ne da skriti.
Nebitno je da li taj/ta žive u Hercegovini ili po djedu/pradjedu vuku korijene iz kršne Hercegovine.
Prvo se prekrsti i zahvali Bogu.
Starija čeljad izmole koji Očenaš i Zdravo Mariju.
Odmah potom na najjače stavlja pjesma "Geni kameni".
To obično bude k'o uvertira u slavlje.
Podrazumijeva se pustiti i pjesmu "Ponosna moja je zemlja Hercegovina".
Društvene mreže preplave statusima hvale i ponosa potomku krša i kamena.
Ako se radi o nekom grupnom sportu onda se nazove rođo u tuđini i ushićeno mu se kaže -"E,jesmo ih naprašili rode"
Rođo radosno odgovara -"Dašta smo,nek se zna kad Hercegovci igraju"
Ako se radi o nekom priznanju pojedincu,onda se čuje -"Dakoće drugi,već naše gore list"
Na sve načine se treba dat do znanja "cijelom svijetu" da je taj/ta baš iz Hercegovine.
Nebitno je na kom polju je uspjeh-samo da je "naš".
Svak se "svome" raduje,ali mi Hercegovci i u tom prednjačimo iznad ostalih.
Uz sve to je neizostavno bar svako malo ponoviti -"A,jes' mi drago"
A,jes' mi vala i drago što sam Hercegovka!

Daniela Škegro/HERCEGOVINA.info