GRAĐANI U STRAHU Osumnjičeni za 35 provala vratio se u susjedstvo koje je 'pomeo' u pljačkama

Svi se pitaju kako je moguće da Dadić završi na slobodi i pored toliko počinjenih kaznenih djela koja je priznao tijekom kriminalističke obrade u Policijskoj upravi Mostar. Boje se da bi se Dadić mogao ponovno vratiti i ponoviti kaznena djela za koja ga se sumnjiči.

Ipak, obzirom da je sva kaznena djela za koja se sumnjiči priznao i da za to postoji dovoljan broj dokaza, on je pušten na slobodu jer nema bojazni da bi mogao utjecati na svjedoke ili ometati daljnji tijek istrage. Postoji bojazan da bi boravkom na slobodi mogao ponoviti kazneno djelo, ali je ipak pušten. Građani se s pravom pitaju što ako se Dadić ponovno vrati.

Jedan od oštećenih građana jučer je za Dnevni list u telefonskom razgovoru rekao kako se konstantno budi noću i provjerava je li sve uredu.
"Na početku sam sumnjao na sve i svakoga. U kući nikakvih tragova provale nije bilo, a nedostajao je novac iz novčanika. Znate, u takvim situacijama sumnjate da imate lopova u kući, sumnjate na svoju rođenu djecu. Dobro je da ga je policija otkrila, ali što dalje", kaže oštećeni građanin i dodaje kako je od tada cijela obitelj u strahu.
"Budim se po noći, hodam po kući, palim svijetla, provjeravam je li sve uredu. Treba proći vremena pa da se stvari vrate na svoje mjesto. I dalje postoji doza straha jer je taj "mangup" pušten na slobodu i sada još treba da se ponovno vrati po ostatak koji nije uspio ukrasti u prvom pokušaju", dodao je oštećeni.

Marijo Dadić je najveći broj provala izvršio tijekom kolovoza, rujna i listopada mjeseca ove godine. Birao je po vanjskom izgledu bolje uređene obiteljske kuće i do njih dolazio u sumrak izvidjeti situaciju. Pratio je ima li svijetla i kretanja mještana oko kuće. Ponovno bi se vraćao u kasne noćne sate i provaljivao zapiranjem na vrata ili prozore. U pet je slučajeva zatekao ljude na spavanju, ali ga to ni najmanje nije omelo u naumu da se dokopa nakita, novca ili tehničkih stvari koje bi lako mogao prodati. Građanima je najteže palo što su ostali bez uspomena na drage ljude, jer je Dadiću prvenstveni cilj bio nakit koji bi kasnije prodavao u jednoj od mostarskih zlatara.

Oštećene građanke nakon što su doznale tko je odgovoran za provale i u kojoj je zlatari prodavao nakit došle su do vlasnika zlatare potražiti svoj nakit, ali su naišle na arogantnost zlatara koji im je rekao da je takav nakit odmah nakon otkupa usitnio i dao na taljenje.

Oštećeni građani su složni u tome da bi zlatari i otkupljivači nakita trebali malo više pozornosti usmjeriti na to od koga otkupljuju nakit i odakle je njegovo porijeklo, a ne pomagati lopovima da se na lagan način domognu novca.