Katarina Zovko Ištuk: Brotnjo moje, kraj Mostara

Katarina Zovko Ištuk
BROTNJO MOJE, KRAJ MOSTARA

Vidim polja u dolini,
gdje se smilje zlatom zlati,
vinogradi rodni svuda,
ne mogu se naglidati.

Brotnjo moje, kraj Mostara,
iako si tako malo,
ti si blago Hercegovo,
mnogo toga si nam dalo.

Iz kamena nastalo si,,
iz kamena sve ti niče,
vridni ljudi, neimari,
s ponosom se tobom diče.

Vridno rade u poljima,
do večernji rani sati,
kad uveče dođu doma,
triba Gospu pozdravljati.

Uz večeru popije se ,
i bukara koja, vina,
zapivat se često znade,
poslušat je to milina.

Kad Brotnjaci složno zapivaju,
odjekuje pisma po cilome kraju,
ta mi pisma moje srce para,
dok je slušam iz grada Mostara.

KATARINA ZOVKO IŠTUK
Mostar 25. 01. 2019.