Što je OpenClaw? AI koji ne odgovara nego radi i zašto je postao globalna tema

Umjetna inteligencija donedavno je bila alat koji odgovara na pitanja. Napišete upit i dobijete tekst. No nova generacija sustava ide korak dalje. Ne odgovara samo, nego izvršava zadatke. Upravo tu počinje priča o OpenClawu.

Što je OpenClaw?

OpenClaw je takozvani AI agent. Za razliku od klasičnog chatbot sustava, agent može upravljati računalom i aplikacijama. To znači da ne daje samo savjet kako nešto napraviti, nego može sam otvoriti program, ispuniti obrazac, poslati e-poruku ili izvršiti niz radnji koje bi inače čovjek morao obaviti klikanjem.
U tehnološkim krugovima takve sustave nazivaju „AI s rukama“ jer imaju mogućnost djelovanja, a ne samo komunikacije.

Projekt je pokrenuo austrijski programer Peter Steinberger, a objavljen je kao open source. To znači da je izvorni kod javno dostupan te da ga programeri diljem svijeta mogu analizirati i nadograđivati.

Zašto je postao trend?

Postoje tri razloga.

Prvo, OpenClaw pokazuje u kojem smjeru ide razvoj umjetne inteligencije. Fokus se pomiče s generiranja teksta na automatizaciju stvarnih zadataka. To je ozbiljan iskorak.

Drugo, alat je potaknuo raspravu o sigurnosti. Ako umjetna inteligencija ima pristup vašem računalu, datotekama i aplikacijama, postavlja se pitanje nadzora i odgovornosti. Neke velike tehnološke kompanije navodno su ograničile korištenje sličnih rješenja upravo zbog sigurnosnih rizika.

Treće, dodatnu pozornost izazvala je vijest da je Steinberger prešao u OpenAI, kompaniju koja stoji iza ChatGPT-a. To se tumači kao signal da i vodeći svjetski AI akteri ozbiljno ulažu u razvoj autonomnih agenata.

Što to znači za obične korisnike?

Za sada je riječ ponajprije o alatu koji koriste programeri i tehnološki entuzijasti. No ideja koja stoji iza njega ima znatno šire implikacije.

Ako AI može automatizirati administrativne poslove, odgovarati na poslovne upite, upravljati internim sustavima ili obrađivati dokumente, to može promijeniti način rada malih i velikih tvrtki. Ujedno otvara pitanje tržišta rada, sigurnosti podataka i digitalne regulacije.

Drugim riječima, OpenClaw nije samo još jedna tehnološka zanimljivost. On je primjer kako umjetna inteligencija prelazi iz faze „digitalnog sugovornika“ u fazu „digitalnog izvršitelja“.

Za publiku koja možda do sada nije pratila razvoj umjetne inteligencije, ovo je dobra prilika da razumije gdje se granice pomiču. Sljedeći korak neće biti samo pametniji odgovori. Bit će to sustavi koji umjesto nas obavljaju konkretne poslove. A to je već društvena, a ne samo tehnološka tema.