PROPOVIJEDI B Uskrs

Vidi originalni članak
USKRS: Odnosi se na cijelo čovječanstvo
Mi kršćani slavimo Uskrs, jer se nešto jedinstveno dogodilo u povijesti. Nije vjera u prazan grob, niti vjera u pojedinosti oko Isusovog uskrsnuća odlučujuća za naše slavljenje, to nam je opisano u Evanđelju. Mi slavimo ovaj blagdan, jer je jedan čovjek - «u svemu nama sličan, osim u grijehu» - pošao putem muke, umro i treći dan uskrsnuo.
Pored svih velikih religioznih i mističkih iskustava u različitim kulturama i religijama, sa svim prorocima, osnivačima religija i td., dogodilo se ovdje nešto jedinstveno. Bog je sam uskrsnuo ovog Isusa. Bog je sam time dao jedan znak, koji je trajno zapisan u povijesti čovječanstva i tu ostaje. Ovaj Isus iz Nazareta je zaista uskrsnuo - on živi. Muka je našla odgovor u Uskrslom. Zato se Uskrs odnosi na cijelo čovječanstvo, pogađa svakog od nas; posve svejedno da li u to vjeruje ili to negira ili o tome nikad nije čuo. Božje djelo nije samo značajno za 2 milijarde kršćana.
Kao kršćani smo pozvani, o ovom razmisliti i pažljivo dalje predati.

USKRS: Mi kršćani slavimo imendan
Tek pri susretu s Uskrslim, postavljen je ugaoni kamen misija za objavljivanje Radosne vijesti svuda na zemlji.Tek po tom nalogu došla je vijest također k nama, kroz mnoge generacije i granice. Na Uskrs se smijemo zahvalno spomenuti našega kršćanstva. Istodobno također i pogledati na sve što nam je taj Uskrsnuli ostavio kao obavijest Boga. Mi smo primili dragocjeno blago, što se ikad može primiti.
Danas se smijemo zahvalno prisjetiti da se nazivamo i jesmo kršćani. Mi smijemo slaviti naš imendan.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

USKRS: Dan nade
«Osnovne činjenice našega življenja zasnivaju se na nadi, na konačnosti, na stalnom spasenju života». (Karl Rahner) Prvu i zadnju pretpostavku takove nade, smijemo mi nazvati Bogom i naći ju u Bogu. Karl Rahner mislio je jednom za blagdan Uskrsa slijedeće: «Za Uskrs se trebaju vjernici (to znači oni koji vjeruju i nadaju se ali po sebi to ne znaju točno) i nevjernici (to znači oni koji misle da nemaju takovu vjeru uskrsnuća) međusobno zagrliti, kao oni koji se pored svega i protiv svake nade zajedno nadaju.»
U uskrsnuću Isusa Krista prikazuje nam se naša vlastita budućnost. Kroz sve patnje, smrti, smijemo se konačno nadati svi na zadnji odgovor i na jedno mjesto u Bogu i kod Boga. Apostol kaže: «Kada se pojavi Krist, vaš život, tada ćete se i vi s njim pojaviti zaodjenuti slavom.» (Kol 3,4).

- mi slavimo Uskrs, jer se nešto jedinstveno dogodilo u vremenu i povijesti
- mi slavimo Uskrs, naš imendan kao kršćani
- mi slavimo Uskrs dan nade

Tako ja želim vama da -usprkos svih slika i vijesti o nuždi, progonstvu i nepravednosti, koje nas stižu u ovim danima oko Uskrsa- mi ovaj blagdan svjesno osmislimo i pokušamo proslaviti.
Molimo mi Uskrslog da on naš životni put, naše potrebe i nade prati. Ovdje i danas.
P. Lorenz Voith (Prijevod s njemačkog: Katica Kiš)


PROPOVIJEDI B
Uskrs
P. Hans Hütter


Utrka sa životom
U jednim dnevnim novinama ove nedjelje čitam: utrka dvojice vozača poslije posjeta u disco, završila je s dva mrtva. Pri obilaženju s pretjeranom brzinom, vozilo se sudarilo s vozilom koje je dolazilo ususret. Vozač vozila koje je obilazilo i koje je dolazilo ususret poginuli su.
Što duže pokušam predstaviti sebi, te gotovo svako-nedjeljne slučajeve, to su mi jasniji simbolični sadržaji ove priče. Potraga za doživljajima, potraga za nadražajima živaca, kroz koje pravo osjećam da zaista živim, često puta je utrka za život i završava prečesto sa smrću. Utrka za životom je za mnoge ljude sadržaj njihovog života. Često se odigrava ova utrka na rubu smrti: pustolovina godišnjeg odmora, ekstremne vrste sportova, droge...

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Utrka sa smrću?
Utrka za životom je čvrsti sadržaj naše kulture. Ne samo da se radi o pobjedi u sportu, a također i u privredi, politici i u mnogim drugim oblastima života. Utrka za pobjedom je često utrka sa smrću. «Tko dođe prekasno, toga kažnjava povijest.», taj je izbrisan, nazadan, zaboravljen, neznatan. Također i pobjednik plaća često cijenu koja ga upropasti. Jedna blistava karijera ima često svoje naličje.

Utrku za životom, u tom smislu, Isus je izgubio. On je gubio pred očima svih, kako na religioznom tako i na političkom području. Kao poražen, on reprezentira i utjelovljuje sve one koji na utrci našega društva ne mogu sudjelovati ili ne žele sudjelovati. On predstavlja sve koje je stigla smrt.

Utrka sa životom
Evanđelje Uskrsa priča nam o Mariji Magdaleni, Petru, Ivanu i njihovoj trci. Marija je našla u ranu zoru prazan Isusov grob. Ona trči da bi to saopćila učenicima; jer se nešto događa. Da li se spirala smrti protiv Isusa i njegovih učenika još jače okrenula? Oba učenika zaboravljaju svoj strah i trče, kako bi sebi načinili sliku o tome što se dogodilo. Ne budi li se tu već jedan tračak nade? Oni trče za svoj život, bez da su toga bili svjesni, Petar i Ivan postaju svjedoci praznoga groba, jer svjedočenja žena tada nije ništa značilo. Kao u jednom sudskom protokolu držali su se čvrsto činjenice. Ipak, prazan grob i gole činjenice nisu bile dovoljne da promijene život jednog čovjeka.

U utrci dvaju učenika ogledava se utrka različitih mentaliteta koji su konkurirali u mladoj Crkvi. Jedan službeni Petrov smjer utrkivao se sa «spiritualnim» Ivanovim smjerom, pored mnogih drugih smjerova koji nas susreću u Poslanicama apostola. Jedna decentna i ljubazna utrka, ali jedna utrka za život u drugom smislu riječi.

Život iz susreta
Vjera u uskrsnuće, u život u punini, kako je Isus obećao, ima drugo korijenje nego utrka za život. Ona izlazi iz osobnog susreta. Ivan, o kojemu se priča, koji je Isusu bio bliz, «vidio je i vjerovao». Marija je prepoznala Uskrsloga kada ju je on pozvao po imenu i kada ju je na posve osobnoj ravnini dotaknuo.
Crkve se trude danas na mnogostruke načine objaviti ljudima vjeru u budući život i približiti vjeru u uskrsnuće. Ovdje isto konkuriraju različite grupe, smjerovi i spiritualnosti međusobno. Oni razvijaju aktivnosti, kako bi svoj život i društveno opravdanje dokazali.
Objava o uskrsnuću Ivanova Evanđelja pokazuje nam jedan drugi smjer: u susretu s Isusom Kristom ostvaruje se naša nada u puninu i intenzivnost života. Marija je susrela Isusa kroz kojega je ona našla novi život. U susretu s njim pronašla je ponovno život. Iz odnosa s njim, njen se život posve promijenio.

Crkva kao mjesto susreta
Crkva kao institucija, kao organizacija promatrana je vrlo skeptično od mnogih ljudi. Previše negativnih iskustava s lobijem, koncerni i organizacije koji tu struje. Jakost crkve i njena iskonska zadaća leži, po mom shvaćanju u tome, da stvara za ljude mjesta i prostore susreta sa živim Bogom i susrete s ljudima koji ne traže više svoju živost na vrhuncima uživanja. Stvaranje slobodnih prostora i slobodnog vremena u kojima će se ljudi međusobno i s Bogom susretati, mogu postati svjedočenja vjere u uskrsnuće, koja će biti usvojena i u našim danima.
P. Hans Hütter (Prijevod s njemačkog: Katica Kiš)

Vezani članci