PROPOVIJEDI B 7. Uskrsna nedjelja

S Bogom u povezanosti
Tko od nas neće stajati u jednoj čvrstoj i trajnoj vezi s našim Bogom? Jedan znak za to jest, što smo došli na nedjeljno slavlje Euharistije. Mi želimo da naš Bog ostane s nama i da mi ostenemo u njemu. Također svaka jutarnja i večernja molitva, svaka spontana molitva i svaka molitva za njegovu pomoć, izražava da smo se vezali za Boga, koji je ljubav. Možda osjećate njegovu ljubav i prisutnost kod svakog malog djela ljubavi, koju vam netko pruži, možda što je doručak danas ujutro s ljubavlju pripremljen i što mi brigu naših majki doživljavamo na novo iz dana u dan.
Intenzivni doživljaj Boga htjela je također osjetiti i zajednica, na koju je upućena 1. Ivanova poslanica. Ali neki nisu bili zadovoljni s normalnim i trijeznim doživljajem Boga u svakidašnjici. Oni su htjeli više. Napustili su zajednicu i osnovali nešto kao sektu, te se nazivali gnosticima. Oni su htjeli Boga gledati i sami ući u božanstvo. Putem svjetlosne čarolije, ekstaze i halucinacije, mislili su, da će postići to stanje. Osim toga su odbili da je Isus Sin božji i kao pravi čovjek došao na svijet. Oni su njega smatrali kao posrednika između Boga i ljudi.

Više nego jedno intenzivno iskustvo s Bogom

Stoga kaže pisac 1. Ivanove poslanice posve neustručavajuće: Tako to ne ide. Boga možemo osjetiti, samo tada u njemu ostati ako mi
1) ljubimo jedni druge
2) priznamo da je Isus Sin božji

Ovo bih htio pobliže razviti. «Mi moramo ljubiti jedni druge». To je formalno jedna zapovijed - ali pisac pisma ju ne podrazumijeva kao prezahtijevnu. Kao što je u 2. čitanju prošle nedjelje spomenuto, mi nismo Boga najprije ljubili, već je Bog bio prvi koji je ljubio. Stoga smo mi osposobljeni, jedan drugoga ljubiti i stoga mi to i trebamo.

Jedan ljubavni odnos...

Sigurnim korakom dolazi Bog prema nama i počinje s ljubavlju. Bog ljubavi hoće odgovor ljubavi. Otkako su bili začeti u majčinoj utrobi, Bog ih je ljubio. I božja ljubav treba sjati od nas kršćana. Svaki kršćanin je (kao) jedan komad stakla: božja ljubav treba kroz to ljudima svijetliti. Ali taj komadić stakla je ponekad zaprašen sa svakidašnjim stvarima, zamazan burama života. Svaki put pere ga Bog opet ponovno, čisto u toploj kiši svoga milosrđa, 70 puta 7.

... s posljedicama
Odlučujuća prepoznatljivost za naš ostanak u Bogu jest, dosljedna ljubav prema bližnjemu. Ona uvjetuje sa svoje strane vjeru u Krista. «Samo onaj tko priznaje da je Isus Sin božji, u njemu ostaje Bog i on ostaje u Bogu. Ljubav božja je kroz Isusa Krista doživljeno iskustvo, kada je liječio bolesnike, istjerivao zloduhe, sjedio s grješnicima i carinicima za stolom i njih resocijalizirao, kada je umro na križu i naravno kroz sve što je u odnosu na crkvu učinio. Mi vjerujemo da je na osobi Krista ovaj Bog ljubavi očitljiv. Prepustite se vjerujući njemu, prepustie se njegovoj ljubavi i poklonite ju dalje!

«povezati»
Glavnu suštinu našega čitanja smo dakle prepoznali: mi ostajemo u Bogu i možemo njegovu blizinu osjetiti ako ljubimo bližnjega i Isusa priznajemo kao Sina božjega. Ovaj -ostati u Bogu- povezanost s njim, je Duh Sveti. «On nam je darovao od svoga duha», glasi u čitanju. Ivanovo Evanđelje sadrži slijedeću rečenicu: «Nitko ne dolazi k meni, ako ga Otac ne povuče.» (Iv 6,65) Bog ima jedno uže, opasao nas trakom kod našega krštenja, s čijom pomoći mi dolazimo Kristu. Sv. Augustin razumije pod ovim užetom Duha Svetoga. Bog hoće jedan odnos, jednu vezu imati s nama. Bog nas je uzeo u šleper, kao što jedan čamac uzima drugoga u šleper. Ovo brodsko uže naziva sv. Augustin Duhom Svetim. Isus Krist je došao da nas izbavi i našu lađu, dakle, nas grješne ljude, koji smo svakodnevno u opasnosti, da se nasučemo na pješčanu obalu, gdje smo tada nepokretne lađe, ali on nas opet izvlači.

«odšlepani»
On nas stavlja u pokret. Kroz Duha Svetoga mi smo na njega vezani. Bog pokreće čvrsto da se to primijeti. Mi bivamo od Boga «odšlepani». Ljubav nas veže za njega, a mi se vežemo za druge, bližnje, sestre i braću. Mi ih nosimo i podnosimo čak i onda ako ih doživljavamo kao nezgodne i odvratne suvremenike, jer smo nošeni. Postoji samo jedno što nas može ugroziti: da mi opet pustimo uže. I -čudno- ne s lošom namjerom, već kao sa sanjivim pokretima veslamo mi našim vlastitim putevima. I što se tada događa? Mi sami čak i ne primjećujemo ništa. Tada se događa da onaj koji vozi (pravom) rutom, pričvrsti uže, jer me ljubi. Dokle god mi živimo i na tom čudnom moru vozimo, toliko dugo on obilazi oko nas i pokušava uvijek ponovno staviti nas u šleper, nas vezati za sebe.

Molitva za Duha Svetoga
Mi čeznemo za tim, da otkrijemo i doživimo Boga koji je ljubav. Naša bratska ljubav jest odgovor na božju prvo-poklonjenu ljubav i stoji u uskom božjem zajedništvu. Radujem se stoga da je nešto započeo s nama, da nam hoće dobaciti Duha Svetoga kao uže, kako bi ostali u njegovoj blizini. Molimo mi u ovoj nedjelji prije blagdana Duhova za Duha, kao što su žene i učenici s Marijom radili.
Alexander Lagler (Prijevod s njemačkog: Katica Kiš)