O uskrsnom izvlačenju riba (Iv 21, 1-19)

Vidi originalni članak
Ne čudi nas Petrova rečenica: Idem ribariti. Prolazimo pokraj i one rečenice koju su izgovorili ostali apostoli: Idemo i mi s tobom! Većina njih su bili ribari i zato nas ne čudi da ribare. Međutim, svakoga je Isus pozvao da više ne bude ribar riba, nego ljudi. Isus je uskrsnuo. Ta se vijest pročula posvuda. Nastaje sve novo, a oni se vraćaju na staro. Idu ribariti kao da Isus nije uskrsnuo.

Moguće da nakon Velikog petka Petar više nije vjerovao u sebe. Možda nije vidio ni svrhu i smisao života. Sve je upropastio. Zanijekao je Isusa. Uplašio se nepoznatih žena i privrženosti Isusu. Pretpostavljam da je bila u njemu pomisao Ovo mi neće Bog oprostiti. Ne mogu ga ni pogledati u oči. Pukao je. Gorko je plakao. Osjećao na sebi Isusov pogled kada je pijetao zapjevao. Taj je pogled jako dotakao njegovo srce. Shvatio je svoju pogrešku i ludo ponašanje.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Zanimljivo da Petar, kada je prepoznao uskrslog Isusa na Tiberijadskom moru, skače u vodu u haljini. Dok je bacao mreže sigurno je bio polugol, ali kada je spoznao da je Isus tu, obukao se i bacio se u more. Tko tako radi? To može učiniti čovjek koji voli. Petar je osjećao da se Isus bori za njega. Nije ga odbacio. Ljubav se i oprost uvijek osjete. Možda je pomislio: Neću stati pred Isusa kao najgora seljačina. Toliko sam toga lošeg učinio. Sada se njemu želim približiti pokrivena tijela.

Moguće da se netko upravo među nama tako osjeća. Imaš osjećaj da ti Bog nije oprostio. Uvjeren si u to da te Gospodin ne može više gledati. Štoviše, odlučuješ se popraviti, ali biva sve gore. Najradije ne bi izlazio iz svojih žalosti i tuge. Možda misliš da ako ti je Bog jednom oprostio, više neće. I stotine misli ti prolaze kroz glavu, a uz to neprestana i duboka krivica da si grešnik i odbačen. Nije to za mene, neću uspjeti. Znaj da tada Isus izgovora tvoje ime i poručuje po Crkvi: Recite mu ja živim i dalje ga volim. Slično je Isus poručio Petru. Danas to isto izgovara tebi.

Ponekad se živciraš sam na sebe i želiš brzo obraćenje. To je u redu. No, apostoli one noći nisu ništa ulovili. Trebalo je proći malo vremena dok nisu sreli Uskrsloga. Tada se dogodilo čudo. Ta nas činjenica poziva na strpljivost i ustrajnost. U svoje vrijeme ćemo ubrati 153 ribe.

Mnogi su razmišljali zašto evanđelist Ivan spominje 153 ribe. Oko te brojke vode se mnoge rasprave. U stvari tamo nije bilo 153 ribe, nego 154 jer je jedna bila pripremljena na žeravici. Što nam to govori? Pogledajmo tu brojku u kontekstu milosrđa gdje iznova do izražaja dolazi Petar. Isus poziva da se 153 ribe donesu pred njega. Ulov je bio obilat i sigurno bilo je potreba za više para ruku. No, u ovom trenutku Petar sam izvlači na žal 153 ribe u mreži i donosi ih Isusu. On je Židov. Za njega su važne brojke. Ako Židov naglašava nešto važno ponavlja to dva puta. U broju 154 je zapravo broj 77 i to puta 2. Petar dobro zna što znači 77 puta. Jednom je pitao Isusa koliko puta treba oprostiti: Zar 7 puta? Isus mu je odgovorio: Ne, nego 77 puta. Stoga je važnost oprosta 77 puta na dan u najvišem stupnju-superlativa, što će biti 77 i 77 što je jednako 154. Time Isus poručuje Petru: Petre, stalno ću ti opraštati i to u najvišem stupnju: 77 i 77 puta.

Isus pita apostole za doručak. Izgleda da je gladan. No nije to ljudska glad. To je čeznuće za tim da čovjek primi Božji oprost. Isus u svojoj poniznosti staje i pred tobom pitajući: Što imaš za doručak? To znači samo jedno: Hoćeš li primiti moj oprost iznova i iznova, 77 puta 77 puta.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

laudato.hr

Vezani članci