Zdenko Lučić, kandidat stranaka okupljenih oko takozvane hrvatske Petorke za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda, ponovno se oglasio na Facebooku, ovaj put opsežnom objavom o gašenju nekadašnjeg mostarskog industrijskog diva Aluminija d.d. Mostar. Lučić je u objavi iznio niz teških optužbi na račun predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića, političkog kadroviranja, uprava, nadzornih odbora i institucija koje su, prema njegovu stajalištu, godinama morale reagirati.
Aluminij d.d. Mostar proizvodnju je zaustavio u srpnju 2019. godine, a raniji nalazi Financijske policije FBiH odnosili su se na poslovanje društva u razdoblju od 2014. do 2019. godine, u kojem su evidentirane sumnje na nepravilnosti i štetu u poslovanju tvrtke. Lučić svoju objavu započinje pitanjem o odgovornosti za gašenje Aluminija.
"TKO JE UGASIO ALUMINIJ d.d. MOSTAR?"
"Nekadašnji industrijski div Hercegovine ALUMINIJ d.d. Mostar nije pao zbog sudbine ili globalnih tržišnih vjetrova. Pao je zato što su ljudi koje je politika postavila rukovodećim kadrovima tvornice pretvorili upravljanje u igru interesa, a javno dobro u privatni trošak. Od trenutka kada je Dragan Čović počeo postavljati uprave i nadzorne odbore, ALUMINIJ d.d. Mostar je izgubio ono što ga je činilo snažnim: kontinuitet, stručnost i odgovornost. Prema izvještajima i nalazima nadležnih tijela, ALUMINIJ d.d. Mostar je poslovao znatno bolje u razdoblju prije masovnih političkih imenovanja."
U nastavku objave Lučić se osvrnuo na razdoblje upravljanja Mije Brajkovića, tvrdeći kako je kompanija tada imala novčane rezerve i skladišta proizvoda, nakon čega je, prema njegovim navodima, uslijedilo razdoblje političkih imenovanja.
"Ime Mije Brajkovića povezuje se s razdobljem relativne stabilnosti i značajnim novčanim rezervama. Mijo Brajković, čije se ime i danas spominje kao simbol stabilnosti je ostavio kompaniju s velikom novčanom rezervom. Račun kompanije sa 100 milijuna KM i punim skladištima proizvoda, jasno nam ukazuje da problem nije bio u nedostatku sredstava, nego u načinu upravljanja koji je uslijedio. Nakon Mije Brajkovića uslijedilo je razdoblje u kojem su imenovanja uprava i nadzornih odbora postala politički instrument, a ne odgovor na poslovne potrebe kompanije. Sve je krenulo naopako za ALUMINIJ d.d. Mostar, Čovićevim kadroviranjem. Umjesto da se kapital čuva i reinvestira u modernizaciju dijelom zastarjele tehnologije i održavanje proizvodnje, novac je rasipan kroz odluke koje su služile interesima imenovanih direktora i nalogodavca im Čovića."
Lučić se potom pozvao na nalaze Financijske policije, navodeći kako oni, prema njegovu mišljenju, upućuju na ponavljajuće obrasce štetnog upravljanja, prodaje ispod proizvodne cijene, netransparentnih odluka i velikih troškova.
"Nalazi Financijske policije ukazuju na obrasce koji su se ponavljali. Prodaje ispod proizvodne cijene, štetni ugovori, diskrecijske odluke bez transparentnih kriterija i troškovi reprezentacije koji su eksplodirali u mandatima Čovićevih direktora. To nije slučajnost. To je sustav koji je bio osmišljen za kriminal tako da nagrađuje poslušnost, a ne rezultate. Direktori i članovi nadzornih odbora su obvezno išli „ljubiti prsten“ na 4. kat zgrade u Ulici Kneza Domagoja u Mostaru, Draganu Čoviću, poput onoga iz kultnog filmskog serijala KUM 1, 2 i 3 nisu samo pogriješili u poslovnim odlukama. Oni su promijenili sustav upravljanja. Po čijem nalogu? Pogađate, onoga kojemu su ljubili prsten! Stručnost je zamijenjena poslušnošću, dugoročna strategija kratkoročnim pogodnostima. Posljedica je bila predvidljiva: erozija likvidnosti, gubitci u ključnim poslovnim transakcijama i na kraju gašenje proizvodnje. Radnici su ostali bez posla, lokalna ekonomija bez jednog od svojih stupova, a javni interes, bez zaštite i sve to pod pokroviteljstvom onoga koji već ranije raskućio i rasprodao svojim bliskim suradnicima drugog mostarskog giganta SOKO. U trenutku gašenja ALUMINIJ d.d. Mostar je ostao dužan JP Elektroprivreda HZ HB d.d. Mostar cca. 300 milijuna maraka za električnu energiju, bez kamata. Zamislite čija je to odgovornost bila? Tko je odobravao i amenovao imenovanje uprava i nadzornih odbora ovog javnog poduzeća? Zna se, Dragan Čović. E sada razmislite gdje je završio novac koji je nestao? Mislite li da je novac uplaćen bivšim radnicima, ili u humanitarne svrhe? Mislite li da KUM nije imao prste u medu, odnosno u transferiranju duga struje? Je li dio novca završio u privatnim džepovima? Sve su ovo jasna pitanja na koja odgovori postoje, ali ih za to nadležna tijela niti traže niti istražuju? Zašto? Zato što kum kontrolira tužitelje u kantonima federaciji i tako redom! Pravo je pitanje što rade i što su radila nadležna tužiteljstva svih ovih godina?"
Lučić u objavi tvrdi kako slučaj Aluminija, prema njegovu stajalištu, nije samo pitanje lošeg menadžmenta, nego političke i kaznene odgovornosti. Posebno problematizira kasnija imenovanja pojedinih direktora i kadrova u javna poduzeća i institucije.
"Ovo nije priča o lošem menadžmentu. Ovo je priča o konkretnoj odgovornosti i o organiziranom kriminalnom sustavu koji je izgradio, tko drugi nego Dragan Čović. Kad neprikosnoveni vladar i autokrata preuzme kontrolu nad strateškim kompanijama i počne postavljati vlastite ljude bez jasnih kriterija, bez odgovornosti, samo s jednim ciljem, bogaćenja sebe i svoje obitelji. Tada kompanija postaje instrument, a ne cilj. ALUMINIJ d.d. Mostar je platio cijenu takvog pristupa. Uz to kompanije koje su ga „opkolile“, takozvani dobavljači, a bile su Čovićevi posrednici, izvukle su ogroman novac putem štetnih ugovora koji su potpisivali redom Čovićevi direktori. Tužiteljima nisu čudne činjenice da su direktori koje je imenovao Dragan Čović nakon kraha i sloma nagrađivani funkcijama u javnim poduzećima. Nakon uništenja ALUMINIJA Čović ih je uhljebljivao u uprave i nadzorne odbore javnih poduzeća, na rukovodeća mjesta u Poreznoj upravi FBiH, u Antikorupcijski tim Vlade Federacije BiH, a Dražen Pandža kao generalni direktor koji je ugasio svjetlo u ALUMINIJ d.d. Mostar biva poslan u menadžment Luke Ploče gdje i danas uhljebnički prima plaću."
U završnom dijelu objave Lučić se izravno poziva na izvještaj Financijske policije Federacije BiH za razdoblje od 2014. do 2019. godine, navodeći zaključke koje smatra ključnima za pitanje odgovornosti.
"Financijska policija Federacije BiH je u svome izvještaju za razdoblje 2014-2019. godine jasno utvrdila: „Sve Uprave od 2014-2019. godine snose odgovornost za sistematsko uništavanje tvrtke ALUMINIJ d.d. Mostar.“ Jednako tako je u svojim nalazima utvrdila:"
"• prodaju proizvoda ispod proizvodne cijene,
• diskrecijska prava direktora bez ikakvih kriterija,
• premije koje su direktori mijenjali po vlastitom interesu,
• ugovore s raznim tvrtkama koji su generirali milijunske gubitke,
• putovanja, reprezentacije i ugovore o djelu koji su bili izvan svih normalnih okvira poslovanja,
• toleriranje štetnih odluka od strane Nadzornog odbora."
Lučić nakon toga zaključuje kako Aluminij, prema njegovu mišljenju, nije stradao zbog tržišta, nego zbog načina upravljanja, političkog utjecaja i izostanka institucionalne reakcije.
"Sve to je sustavni slom upravljanja, a ne „tržišni pad“. Odgovorni moraju odgovarati pred zakonom i javnošću. Svi znamo da Čović nije bio direktor u ALUMINIJ d.d. Mostar, ali jednako tako svi znamo da je imao apsolutni utjecaj i zadnju riječ na kadrovska rješenja i na energetsku politiku kod JP Elektroprivreda HZ HB d.d. Mostar. Aluminij nije stradao zato što je bio „preslab“ za tržište. Stradao je zato što su ljudi koji su trebali štititi njegov interes, uprave i nadzorni odbori postavljeni od strane Dragana Čovića, pretvorili upravljanje u sredstvo za druge ciljeve, naveli smo već i koje. Nadzorni odbori su kršili Zakon o gospodarskim društvima ne sazivajući skupštine i tolerirajući poslovne politike koje su dovele u propast kompaniju. Dragan Čović snosi i odgovornost za situaciju kako je nakon gašenja, tvornica prepuštena stranom kapitalu za mjesečni iznos najma od 30 tisuća eura. ALUMINIJ d.d. Mostar nije propao slučajno. Propao je u političkom ekosistemu koji je godinama bio pod kontrolom Dragana Čovića. Uprave i nadzorni odbori su se mijenjali, direktori i članovi nadzornih odbora su dolazili i odlazili, ali politička matrica koja je upravljala kadrovima, ugovorima, dobavljačima i zaštitom kriminalnog poslovnog modela ostala je ista – Čovićeva."
Na kraju objave Lučić postavlja pitanje zašto, prema njegovu mišljenju, do sada nije bilo optužnice protiv Dragana Čovića u predmetu Aluminij.
"Sudovi i tužiteljstva do sada nisu podigli optužnicu protiv Dragana Čovića u predmetu Aluminij. Je li vrijeme za to?"
"Nove politike i novi ljudi za taj predmet će imati prioritet", zaključio je Lučić.
Podsjetimo, nedavno je Federalni POSKOK preuzeo slučaj financijskog kriminala u Aluminiju.
Vezani članci