Velika anketa: Tko treba podnijeti ostavku zbog ekološke katastrofe na deponiji Uborak?

Požar velikih razmjera na deponiji Uborak, koji je Mostar i okolna naselja prekrio dimom i neugodnim mirisom, otvorio je pitanje ne samo neposrednog uzroka izbijanja vatre nego i političke, upravljačke i institucionalne odgovornosti za stanje u sustavu odvoza i zbrinjavanja otpada.

Uborak je godinama jedno od najosjetljivijih komunalnih i ekoloških pitanja u Mostaru. Višegodišnje napetosti na relaciji Grad Mostar – JP Deponija Mostar – JP Komunalno Mostar, odnosno u trokutu koji je trebao osigurati stabilan sustav prikupljanja, odvoza i zbrinjavanja otpada, morale su u jednom trenutku proizvesti ozbiljnu krizu. Kao i mnogo puta ranije, posljedice takvog sustava ponovno najizravnije osjećaju građani.

Požar je prijavljen u ponedjeljak, 22. lipnja, u 9:15 sati, nakon čega su na teren upućeni vatrogasci, policija, Hitna pomoć, Oružane snage BiH te zračne snage za gašenje. Tijekom dana požar je gasilo više desetaka vatrogasaca, a angažirani su i Air Tractori. Zbog razmjera požara i posljedica koje je izazvao, na zajedničkoj sjednici Stožera civilne zaštite Grada Mostara i Županijskog stožera HNŽ-a donesena je odluka o proglašenju tehničko-tehnološke nesreće.

Iako se tek treba utvrditi kako je požar izbio, njegova pojava dogodila se nakon višemjesečnih i višegodišnjih problema u funkcioniranju sustava, a posebno nakon posljednje javne razmjene optužbi između JP Deponija i JP Komunalno.

U tom sukobu Deponija je od Komunalnog tražila objašnjenje zbog čega je s deponije povučena mehanizacija koja je, prema njihovim navodima, ranije bila ustupljena za potrebe rada deponije. Iz Deponije su tvrdili kako je ta mehanizacija bila nužna za rad na deponiji krutog otpada, odvoz krupnog otpada i održavanje minimalnih uvjeta za funkcioniranje sustava. Kao dodatni problem navodili su dug JP Komunalno prema JP Deponija, koji je prema njihovim tvrdnjama iznosio više od 800.000 KM.S druge strane, iz Komunalnog su odbacivali navode Deponije i tvrdili kako se javnost pokušava dovesti u zabludu. Upozoravali su da ustupanje mehanizacije drugom javnom poduzeću ne može biti stvar neformalnog dogovora, bez odluke, ugovora i jasno definirane odgovornosti. Iz Komunalnog su tada poručivali i kako bi Deponija trebala objasniti tko donosi operativne odluke, kako sustav stvarno funkcionira i zašto grad svakodnevno trpi posljedice loše organizacije rada na deponiji.Nakon te razmjene optužbi najavljivana je normalizacija stanja i odnosa na terenu između Komunalnog i Deponije. Međutim, umjesto stabilizacije sustava, Mostar je dočekao požar velikih razmjera, izvanredno stanje, dim iznad grada i ponovno pitanje: tko je odgovoran za sustav koji se godinama raspada pred očima javnosti?

Gradonačelnik Mostara Mario Kordić poručio je nakon izbijanja požara kako je gospodarskim subjektima naloženo da odgovornije upravljaju vlastitim otpadom, posebno reciklažnim materijalom poput ambalaže, stakla i sličnog otpada, koji bi se trebao usmjeravati na lokalitet u Bišću Polju, gdje već dulje vrijeme funkcionira reciklažno dvorište.

Kordić je naveo i kako će Gradu trebati sva raspoloživa pomoć, te da je Komunalnom naloženo da izradi plan reorganizacije odvoza otpada na neku drugu lokaciju. Pritom je priznao kako takva lokacija trenutačno još nije osigurana, nego se traži privremeno rješenje, uključujući komunikaciju s drugim deponijama na koje bi se otpad mogao odvoziti dok se stanje na Uborku ne sanira.

Prema njegovim riječima, angažirane su sve raspoložive gradske i županijske snage, od vatrogasaca i dobrovoljnih vatrogasnih društava do zračnih snaga i Oružanih snaga BiH. Kordić je zahvalio i drugim županijama koje su ponudile pomoć.

Govoreći o mogućem uzroku požara, gradonačelnik je naglasio kako u ovom trenutku ne želi špekulirati. Istaknuo je da je u postupanje uključena i policija te da će se nakon provjera znati što je dovelo do požara. Poručio je kako fokus nadležnih sada mora biti na rješavanju situacije i sanaciji posljedica.

No, upravo tu se otvara ključno pitanje političke odgovornosti. Požar je možda izbio u jednom danu, ali problemi na Uborku nisu nastali preko noći. Godinama se upozorava na kapacitete deponije, dugove između javnih poduzeća, nedostatak mehanizacije, lošu komunikaciju, organizacijske blokade, gomilanje otpada i nepovjerenje građana u sustav.

Mostar danas nema samo požarište koje treba ugasiti. Ima i sustav koji treba objasniti građanima kako je došao do točke u kojoj se nakon godina upozorenja traže privremene lokacije, hitne reorganizacije i pomoć drugih sredina.

Odgovornost za Uborak zato ne može stati samo na operativnim službama koje su na terenu i koje pokušavaju spriječiti još veću štetu. Ona se mora tražiti i na razini onih koji upravljaju gradom, javnim poduzećima i sustavom komunalne infrastrukture. Građani Mostara imaju pravo znati tko je donosio odluke, tko ih nije donosio, tko je znao za probleme, što je poduzeto i zašto se reagiralo tek kada je kriza postala vidljiva iznad cijelog grada.

Ekološka katastrofa na Uborku tako je postala i test političke odgovornosti. Ne samo za aktualni požar, nego za godine tijekom kojih se problem odlaganja otpada odgađao, prebacivao između institucija i javnih poduzeća te ostavljao građanima da trpe posljedice.