Ministarstvo građenja i prostornog uređenja Hercegovačko neretvanske županije donijelo je rješenje kojim se poništava urbanistička suglasnost koju je Odjel za urbanizam i građenje Grada Mostara izdao 16. ožujka 2022. godine za izgradnju fotonaponske elektrane na području Miljkovići–Kozica.
Rješenje Ministarstva doneseno je 26. studenoga 2025., a poništenje je provedeno po pravu nadzora, što znači da je utvrđena teška povreda zakona i postupka u procesu izdavanja suglasnosti.
Prema dokumentu, Grad Mostar je urbanističku suglasnost izdao bez pribavljene obvezne suglasnosti nadležnog Ministarstva poljoprivrede, a riječ je o državnom poljoprivrednom zemljištu kojim, sukladno zakonima, može raspolagati isključivo država Bosna i Hercegovina. Ministarstvo navodi da je time počinjena „pravna materijalna greška“ koja je bila dovoljan razlog za poništenje rješenja.
Inače, poništenu urbanističku suglasnost potpisao je Tihomir Sesar, a urbanističko-tehničke uvjete Jelena Drmač, oboje iz Odjela za urbanizam i građenje Grada Mostara.
Urbanistička suglasnost je prvi i najvažniji dokument u postupku izgradnje, temelj bez kojeg se ne može izdati građevinska dozvola, koncesija, energetska suglasnost ni suglasnost za priključenje na elektroenergetsku mrežu. Ako je ta suglasnost poništena, svi ostali akti koji su se na nju oslanjali postaju pravno nevažeći, jer su doneseni na osnovi dokumenta koji pravno više ne postoji. U upravnom pravu to se smatra načelom „nemo plus iuris transferre potest quam ipse habet“, što znači da nitko ne može prenijeti više prava nego što ih sam ima.
Posljedica je da građevinska dozvola postaje nezakonita, koncesija se može poništiti, priključak na mrežu postaje osporiv i projekt može biti zaustavljen ili naređeno njegovo uklanjanje. Time se otvara prostor za eventualnu kaznenu odgovornost službenih osoba koje su omogućile postupanje suprotno zakonu.
U pravnom smislu, sve što je izgrađeno temeljem nezakonitog akta smatra se protupravnom gradnjom, neovisno o tome je li građevina već fizički izgrađena.
Ako je solarna elektrana već izgrađena ili priključena na elektroenergetsku mrežu, formalno korištenje i stjecanje dobiti postaje rizik u pravnom smislu. Moguće posljedice su privremena obustava gradnje postrojenja, zabrana priključenja na mrežu, oduzimanje eventualne dobiti, mogućnost naloga za rušenje ili vraćanje zemljišta u prvobitno stanje, te pokretanje kaznenog postupka ako se utvrdi umiješanost u nezakonito postupanje.
Investitor ima pravo pokrenuti upravni spor pred Županijskim sudom u Mostaru u roku od 30 dana i zatražiti odgodu izvršenja rješenja, no izgledi za uspjeh su ograničeni jer je Ministarstvo jasno utvrdilo da je odluka Grada bila donesena suprotno zakonu, bez svih propisanih suglasnosti i na zemljištu koje je u vlasništvu države.
Nakon poništenja urbanističke suglasnosti očekuje se najprije pokretanje inspekcijskog nadzora nad izgradnjom i korištenjem objekta, te provjera zakonitosti izdavanja građevinske dozvole, a zatim bi se u priču trebalo umiješati i Tužiteljstvo HNŽ, koje bi moralo ispitati ozbiljne sumnje na zlouporabu položaja i nesavjestan rad u službi.
Očekuje se i službena reakcija Pravobraniteljstva BiH radi zaštite državne imovine koja je ovim činom uzurpirana.
Rješenjem Ministarstva utvrđeno je da je povredu zakona počinio Odjel za urbanizam Grada Mostara, jer je izdao urbanističku suglasnost bez obvezne suglasnosti Ministarstva poljoprivrede, postupao suprotno Zakonu o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom i dopustio je izdavanje akta na zemljištu koje je u vlasništvu države bez ovlaštenja titulara.
U ovakvim situacijama, kaznena odgovornost mogla bi se razmatrati za službene osobe koje su potpisale ili donijele nezakonitu odluku, osobe koje su vodile upravni postupak, ali i eventualne političke nalogodavce ako postoje dokazi o utjecaju.
Ovisno o ishodu istrage, mogu doći u obzir kaznena djela poput zlouporabe položaja, nesavjesnog rada u službi ili pogodovanja.
Ovo nije samo pojedinačni administrativni spor. Radi se o presedanu koji otvara nekoliko bitnih pitanja: Od načina upravljanja državnim zemljištem, preko procesa izdavanja dozvola za solarne projekte u Hercegovini, mogućeg pogodovanja investitorima nauštrb javnog interesa, te odgovornosti institucija u razdoblju energetskog buma.
Iako su obnovljivi izvori energije strateški interes, ovaj slučaj pokazuje da zelena tranzicija ne smije biti izgovor za kršenje zakona i privatizaciju državne imovine kroz administrativne odluke.
Poništenjem urbanističke suglasnosti projekt ulazi u pravnu neizvjesnost, a odgovornost se sada prebacuje na Grad Mostar, pravosudne institucije i inspekcije. Dok upravni spor može privremeno odgoditi posljedice, teško može izbrisati činjenicu koju je Ministarstvo službeno potvrdilo: da je ključni dokument izdan protivno zakonu.
Vezani članci