Danas se obilježava Svjetski dan učitelja. Diljem svijeta učitelji u nikad težim uvjetima, s obzirom na sve epidemiološke mjere, nastoje na svoje učenike prenijeti znanje i dati im svu potrebnu pažnju kako bi što bolje usvojili gradivo.
Koliko je to danas teško u ovom osjetljivom vremenu pandemije? Kako je predavati pod maskom i vizirom? Koliko znanje djece pati zbog brojnih izostanaka naročito zbog samoizolacije? Odgovore na ta i još neka druga pitanja dala nam je mostarska učiteljica iz Osnovne Škole Ivana Gundulića, Ita Pandža.
Svjetski je dan učitelja. Kako obnašati tu ulogu u nikad čudnijim okolnostima?
"Odgovor na ovo pitanje započela bih rečenicom: „Jednom učitelj – uvijek učitelj“. Okolnost jesu neobične ali naša profesija zahtijeva potpunu prilagodbu koja mora biti u najbolje interesu učenika. Nastavni plan i program je temelj na osnovu kojega učitelji osmišljavaju načine i metode za njegovu realizaciju. Djeca su najprilagodljivija i učitelji s njima. Ljudi koji vole i žive svoj poziv snalaze se u svim situacijama, pa i u ovim novonastalima."
Koliko je teško i vama i djeci za vrijeme nastave biti „pod punom zaštitom“?
"Moram priznati da višesatno nošenje maske na licu prilično iscrpljuje, posebno jer većinu vremena glasno govoriš kako bi te učenici čuli i razumjeli. Zbog toga se na kraju nastave zaista osjećam umorno i jedva čekam da izađem u školsko dvorište, skinem zaštitnu masku i duboko udahnem. Mlađi učenici su obvezni nositi zaštitnu masku samo pri ulasku u školu i dok se kreću kroz školu. Za vrijeme nastave su bez maske. Osobno mi je teže pada što moramo držati distancu s učenicima. Posao učitelja zahtijeva blizak kontakt s učenicima, pregledavanje bilježnica, davanje individualnih smjernica za rad… Djeci nedostaje bliskost s prijateljima na koju su navikli. Navikli su na međusobna šaputanja, igru, zabavu, pa i razmjenu zabilješki i informacija vezanih za nastavu. Skrećemo im pozornost da drže fizičku distancu jer je to u skladu s preporukama Kriznog stožera i zbog njihove sigurnosti."
Koliko pak djeca gube po pitanju stjecanja znanja s obzirom na brojne izostanke?
"U razrednoj nastavi učenici svakodnevno imaju nastavu. Ukoliko su u brojnijem odjelu podijeljeni su u dvije skupine. S obzirom da imaju nastavu svaki dan ne gube ništa zbog izostanka. Zbog epidemioloških mjera su skraćeni sati pa im je uskraćeno uvježbavanje nastavnih sadržaja u školi i više moraju raditi doma. Učenici predmetne nastave i srednjoškolci imaju kombiniranu nastavu, odnosno jedan dio nastavnih sati provode u učionicama, dok se drugi dio nastave odvija na daljinu. Ti učenici su u nepovoljnijem položaju u odnosu na učenike razredne nastave.
Otežavajuća okolnost je nedostatak računalne opreme, kako učenicima tako i nastavnicima. U idealnim uvjetima učenici bi sate koje imaju na daljinu imali uživo s mogućnošću postavljanja pitanja u svrhu dodatnog objašnjenja. U postojećim uvjetima učenici većinom nastavu prate putem mobitela ili računalo dijele s braćom i sestrama, pa nisu u mogućnosti u zakazano vrijeme biti online. Zbog toga su učitelji često prinuđeni postavljati materijale.
Sigurno je da jedan dio učenika ne razumije u potpunosti postavljene materijale i mora čekati nastavni sat u školi kako bi zatražio dodatna objašnjenja od nastavnika. Problem je i dinamika obrade nastavnih sadržaja jer zbog rasporeda nastavnih sati nekada dva ili tri sata za redom imaju na daljinu. Dobro bi bilo kad bi postojali prostorni uvjeti da svi učenici imaju nastavu u školama svaki dan."
Prošla školska godina završila je putem ekrana. Kakva je razlika između online i normalne nastave?
"Prošla školska godina za mene je bila najizazovnija od svih godina koje radim u školi. Nastava u školama je iznenada prekinuta i nitko nije znao koliko će prekid nastave trajati. Mnoge od nas zatekla je potpuno nespremne u vidu informatičkog znanja i opreme. U hodu smo se prilagođavali kako smo znali i umjeli. Radno vrijeme nije postojalo. Uspostavili smo komunikacijske kanale s učenicima, odnosno s njihovim roditeljima.
Prilagođavali smo nastavni plan i program novonastalim okolnostima i tražili načine kako učenicima pojasniti nastavne sadržaje. Veliki je bio doprinos i roditelja, jer bez njihove pomoći uspjeh bi bio znatno lošiji. Normalna nastava, na koju su djeca navikla, je puno bolja i kvalitetnija posebno kada se radi o mlađim učenicima koji nisu samostalni u radu. Omogućava bliski kontakt učenika i učitelja i omogućeno je brzo dobivanje povratnih informacija. Socijalni kontakt koji učenici ostvaruju putem normalne nastave je neprocjenjiv.
Brojne se polemike u Hercegovini posljednjih gotovo mjesec dana vode oko samoizolacije djece. Roditeljima je to najveći problem, naročito onima u Hercegovačko-neretvanskoj županiji. Naime, u toj…
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Online nastava ima svoju budućnost i ne bih je podcjenjivala. Međutim, ona mora biti dvosmjerna, učenici moraju biti u stalnom kontaktu sa svojim učiteljima i prijateljima u razredu. Dobro bi bilo uvesti, ako ne redovito, onda bar kao izborni predmet nastavu informatike već u razrednu nastavu. Djeca trebaju, prije svega, naučiti sigurno se ponašati na internetu, upoznati se s korisnim alatima i sadržajima. Jedna od prednosti online nastave je fleksibilnost i opuštena atmosfera. Učenici i učitelji sami sebi stvaraju prostor za učenje po svom ukusu. Online nastava je vjerojatno nastava budućnosti. Negdje sam pročitala zanimljivu usporedbu pa ću je sada spomenuti: „ Shvati nastavu kao koncert svog omiljenog pjevača. Dok ga slušaš na YouTubeu odlično ti je, ali kad odeš na koncert uživo to je potpuno drugi doživljaj koji nikada nijedan YouTube ne može pobijediti“.
Kakvi problemi danas tište učitelje u HNŽ, ali i u BiH?
"Uvijek ima problema, samo se rijetko priča o njima. Profesionalno mi je najveći problem nedostatak kvalitetnih edukacija. Zanimanje kojim se bavim zahtijeva cjeloživotno učenje jer svaka nova generacija učenika odrasta u drugačijim okolnostima. Učenici koje trenutno poučavam su tzv. Alpha klinci. Naša je dužnost da se prilagođavamo potrebama novih generacija, a to ne možemo bez potpore institucija i društva. Prošla školska godina je pokazala da dobar dio mojih kolega ne posjeduje dovoljno informatičkih kompetencija. Bilo bi dobro da se godišnje organiziraju brojni seminari i edukacije koje bi učitelji mogli birati sukladno svojim potrebama i interesima. Zbog lošeg materijalnog stanja škola prostorni i tehnički uvjeti za rad su daleko od idealnih. Dobro je što se Vlada HNŽ-a uključila u projekt „Energetska učinkovitost BiH“, te su neke škole obnovljene i „utopljene“. Nadam se da će sljedeći korak biti nabava informatičke i didaktičke opreme.
Problem s kojim se svakodnevno susrećemo su isti kao i kod mnogih drugih zanimanja, a to su relativno niske plaće. Često čitam komentare na objave o plaćama učitelja i vidim dosta negativnih komentara. To me žalosti jer je očito da opseg našeg posla nije dovoljno vidljiv javnosti. Ja sam učitelj 24 sata dnevno, 7 dana u tjednu. Pored izvođenja nastave naš posao podrazumijeva mnoge druge obaveze koje našoj okolini nisu vidljive. Koliko posla imaju učitelji najbolje znaju članovi naših obitelji."
