Prijedlog odluke o naknadi za jednodnevne turističke posjete Gradu Mostaru trebao se naći pred vijećnicima na 18. sjednici Gradskog vijeća. Međutim, kako je došlo do razmimoilaženja između SDA i HDZ, na dnevni red kojega je predložio Đani Rahimić, a nije ga usvojilo Vijeće, ona na sjednici u srijedu nije bila, no mogla bi biti na dnevnom redu ponovoljene sjednice koju je za 19. lipnja sazvao dopredsjednik Gradskog vijeća, Goran Bošnjak.
Riječ je o odluci kojim se predviđa plaćanje 4 KM plus PDV za osobe koje u grad dolaze bez noćenja.
Iako se namjera obrazlaže opterećenjem komunalne i turističke infrastrukture, sam tekst odluke ostavlja niz pravnih, poreznih i provedbenih nejasnoća. Uz to, Mostar već ima svježe iskustvo s Mostar Pass karticom, projektom koji je najavljivan kao veliki turistički iskorak, a završio je kao teški debakl.
“Odluka o naknadi za jednodnevne turističke posjete gradu. Vrlo jednostavna ideja, s obzirom na to da smo neke prihode izgubili u gradu, smatrao sam da se potrudimo napraviti jednu odluku u kontekstu velikog broja turista i da pokušamo proračun grada spašavati koliko se daje spašavati”, rekao je na raspravi o dnevnom redu gradonačelnik Kordić.
Dodao je kako je bio spreman tu odluku i povući ako bi ona bila razlog za neslaganja među vijećnicima.
“Bio sam spreman čak skinuti tu odluku. Nije ona do kraja ni napravljena kako spada, imamo neke pravne nedoumice, ali sam ponudio: ako vama to nešto znači, skinut ćemo tu odluku”, kazao je Kordić.
Prijedlog odluke o naknadi za jednodnevne turističke posjete Gradu Mostaru, čije su materijale dobili vijećnici Gradskog vijeća Mostara, mogao bi otvoriti ozbiljnu raspravu o tome može li se turistima koji u grad dođu na nekoliko sati naplaćivati dodatna naknada, tko bi je uopće naplaćivao, kako bi se provodila kontrola i zašto se na javnu naknadu predviđa obračun PDV-a.
Riječ je o prijedlogu koji je još krajem ožujka izazvao raspravu među vijećnicima, kada je gradonačelnik Mostara Mario Kordić govorio o potrebi da se reguliraju posjeti turista koji ne ostvaruju noćenje, ali koriste gradsku infrastrukturu.
"Tom odlukom nisu riješene pristojbe za ljude koji dolaze na jednodnevni posjet bez noćenja, a značajno koriste infrastrukturu grada Mostara", istaknuo je tada Kordić tijekom rasprave.
Tada je pojašnjeno kako bi se naplata mogla provoditi po modelu sličnom vinjetama, što bi, prema procjenama, moglo povećati prihode Grada. Sada se pred vijećnicima nalazi tekst odluke prema kojem bi se na području Grada Mostara uvela naknada za jednodnevne turističke posjete, i to "poradi financiranja održavanja komunalno-turističke infrastrukture".
Već u osnovnoj definiciji prijedlog otvara niz pitanja. Prema tekstu odluke, obveznik plaćanja naknade bila bi osoba koja posjeti grad u trajanju do jednog dana, odnosno 24 sata, i koja ne ostvari noćenje na području Grada Mostara.
Drugim riječima, odluka ne govori samo o organiziranim turističkim autobusima, nego potencijalno i o svakome tko dođe u Mostar na jedan dan. U članku koji definira obveznike plaćanja posebno se navode putnici koji dolaze turističkim autobusima, ali i "pojedinačni putnici koji dolaze na jednodnevne izlete".
Takva formulacija otvara praktično pitanje kako bi Grad Mostar razlikovao turista od osobe koja je došla poslovno, obiteljski, vjerski, liječniku, na fakultet, u kupovinu ili je samo u prolazu.
Ako bi se odluka primjenjivala široko, Mostar bi morao razviti sustav u kojem bi netko utvrđivao tko je jednodnevni turist, koliko se zadržava, ostvaruje li noćenje i ima li obvezu plaćanja. U prijedlogu odluke nema jasnog odgovora kako bi se to provodilo.
Odluka Mostar Jednodnevne Posjete by Uredništvo hercegovina info
Zanimljiva je i odredba prema kojoj bi visina naknade za jednodnevni posjet iznosila 4 KM plus PDV.
Upravo taj dodatak otvara posebno pitanje. Ako je riječ o javnoj naknadi koju uvodi Grad Mostar, nije jasno zašto se na nju obračunava PDV, tko bi bio porezni obveznik, tko bi izdavao račun i po kojoj osnovi bi se javna pristojba tretirala kao oporeziva usluga.
Ovo pitanje posebno je važno jer bi se naknada, prema prijedlogu, naplaćivala putem turističkih agencija i vodiča, organizatora prijevoza, online registracije dolaska turista te punktova Turističke zajednice Grada Mostara.
Iz teksta nije jasno bi li novac išao izravno u proračun, preko Turističke zajednice, preko posrednika ili putem posebnog sustava naplate. Nije jasno ni tko bi bio zadužen za fiskalizaciju, obračun PDV-a i nadzor nad uplatama.
Prije nego što se krene u novi sustav naplate turistima, Grad Mostar trebao bi javnosti objasniti i što se dogodilo s Mostar Pass karticom, projektom koji je prije samo nekoliko godina predstavljen kao veliki turistički iskorak, a završio je neslavno.
Grad koji je već najavljivao turistički alat s milijunskim potencijalom, a potom dobio projekt s prihodima od nekoliko stotina maraka, ne bi smio olako ulaziti u novi model naplate bez jasnog plana, pravnog temelja, provedbenog mehanizma i javno dostupne računice.
Jedan od najzanimljivijih dijelova prijedloga je odredba o nadzoru. U tekstu se navodi da bi nadzor nad primjenom odluke vršili gradska ugostiteljsko-turistička inspekcija, Turistička zajednica Grada Mostara putem ovlaštenih osoba, komunalni inspektori, ali i kontrolori Mostar Parkinga.
Upravo ta odredba traži dodatno pojašnjenje. Mostar Parking je javno poduzeće koje se bavi naplatom parkiranja, a iz prijedloga nije jasno na temelju kojeg bi zakonskog ovlaštenja njegovi kontrolori sudjelovali u nadzoru nad turističkom naknadom, osobito prema pojedinačnim posjetiteljima.
Ako bi kontrolori Mostar Parkinga imali ulogu samo u tehničkoj provjeri autobusa ili vinjeta, to bi moralo biti jasno napisano. Ako bi imali šire ovlasti prema turistima, tada se otvara pitanje zakonitosti takvog rješenja.
Prijedlog odluke predviđa i novčane kazne. Organizatori i agencije turističkog dolaska mogli bi biti kažnjeni od 1.000 do 3.000 KM ako ne prijave dolazak turista, ne uplate naknadu ili dostave pogrešne podatke o broju putnika.
Za pojedinačne putnike predviđena je kazna od 100 do 300 KM.
Međutim, upravo je kod pojedinačnih putnika najspornije kako bi se prekršaj uopće dokazivao. Prijedlog ne razjašnjava tko bi zaustavljao pojedinačne posjetitelje, na temelju čega bi se utvrđivalo da su u Mostaru turistički i bez noćenja, kako bi se provjeravalo trajanje njihova boravka i tko bi im izdavao prekršajni nalog.
U prijedlogu odluke navodi se da bi se prihodi koristili za održavanje komunalno-turističke infrastrukture, čišćenje i održavanje javnih površina, razvoj komunalno-turističkih sadržaja, prihod Turističkoj zajednici Grada Mostara u iznosu od 20 posto neto prihoda, ali i za "ostalo".
Takva formulacija također ostavlja prostor za pitanja. Ako se uvodi nova obveza plaćanja, osobito prema turistima i organizatorima dolazaka, namjena sredstava morala bi biti precizno propisana. Stavka "ostalo" u ovakvoj odluci teško može biti dovoljno jasno objašnjenje za buduću potrošnju prikupljenog novca.
Dodatno pitanje je odnos ove gradske naknade prema postojećem sustavu boravišne pristojbe. Boravišna pristojba već je uređena posebnim propisima, a odnosi se na turiste koji koriste usluge noćenja, dok su jednodnevni posjeti u turističkim mjestima također osjetljivo pitanje koje se ne može rješavati površnim tekstom odluke.
Ako Grad Mostar smatra da sadašnji sustav ne obuhvaća jednodnevne posjetitelje koji opterećuju infrastrukturu, tada bi morao jasno obrazložiti pravni temelj za uvođenje dodatne gradske naknade. U prijedlogu se kao pravni temelj navode Zakon o načelima lokalne samouprave i Statut Grada Mostara, ali se ne daje detaljno obrazloženje zašto je baš taj temelj dovoljan za uvođenje nove financijske obveze prema posjetiteljima.
Nitko ne spori da jednodnevni turizam u Mostaru stvara pritisak na promet, komunalnu infrastrukturu, odvoz otpada, javne površine i Staru gradsku jezgru. Mostar je grad koji svakodnevno prima velik broj posjetitelja, a dio njih u gradu ne ostvaruje noćenje, niti kroz boravišnu pristojbu sudjeluje u financiranju sustava koji koristi.
Međutim, upravo zato bi ovakva odluka morala biti pravno precizna, provediva i jasna. U sadašnjem obliku ona otvara više pitanja nego što nudi odgovora.
Prije bilo kakvog usvajanja, vijećnici bi morali dobiti jasna pojašnjenja: tko je točno obveznik plaćanja, kako će se razlikovati turist od ostalih posjetitelja, zašto se obračunava PDV, tko izdaje račun, tko provodi nadzor, koja su ovlaštenja Mostar Parkinga, kako se dokazuje prekršaj kod pojedinačnih putnika i na koji način će se trošiti prikupljeni novac.
Nakon iskustva s Mostar Passom, projektom koji je od najava o milijunskom potencijalu završio na prodaji od nekoliko kartica, Grad Mostar nema luksuz donositi nove turističke odluke na temelju općih procjena i nedorečenih mehanizama.
Jer ako se ovakva odluka usvoji u sadašnjem obliku, problem više neće biti samo u tome što Mostar želi naplatiti dio troškova koje stvaraju jednodnevni posjetitelji. Problem će biti u tome što bi grad mogao dobiti još jedan sustav koji dobro zvuči u političkoj najavi, ali se u praksi teško može zakonito, učinkovito i ozbiljno provesti.
Slične modele svakako poznaju turističke destinacije poput Venecije, Amsterdama, Barcelone ili Dubrovnika, ali upravo ti primjeri pokazuju koliko mostarski prijedlog djeluje nedorađeno i smiješno.
Ozbiljni gradovi precizno definiraju zonu, obveznike, izuzeća, način naplate i nadzor, dok se u Mostaru predlaže široka naknada za jednodnevne posjete bez jasnog odgovora tko je turist, tko kontrolira uplatu i zašto se na javnu naknadu obračunava PDV, kao da je cijeli smisao samo turistima opustošiti džepove jednim novim improviziranim haračem.
Vezani članci