Američka tvrtka AAFS Infrastructure and Energy LLC dostavila je institucijama Federacije BiH i Grada Mostara samoinicijativnu ponudu za dodjelu koncesije nad Međunarodnom zračnom lukom Mostar, kojom predlaže sveobuhvatnu obnovu, proširenje, financiranje i dugoročno upravljanje mostarskom zračnom lukom.
Prema dokumentaciji koja je dostavljena na adresu Vlade Federacije BiH, Federalnog ministarstva prometa i veza, Gradskog vijeća Grada Mostara i gradonačelnika Mostara, američka tvrtka predlaže model u kojem bi Mostar bio razvijan kao strateško regionalno zrakoplovno i logističko središte Federacije BiH.
Ponuda je naslovljena kao "Self-Initiated Concession Award Offer, International Airport Mostar", odnosno samoinicijativna ponuda za dodjelu koncesije za Međunarodnu zračnu luku Mostar. Dokument je datiran 28. siječnja 2026. godine, a potpisuje ga Joseph J. Flynn, predsjednik AAFS Infrastructure and Energy LLC.
U dopisu upućenom federalnim i gradskim vlastima AAFS navodi kako ponudu dostavlja radi "sveobuhvatne obnove, proširenja i dugoročnog upravljanja Međunarodnom zračnom lukom Mostar kao strateškom nacionalnom zrakoplovnom infrastrukturnom platformom Federacije Bosne i Hercegovine".
Tvrtka u dokumentu tvrdi kako je prijedlog pripremljen u skladu s pravnim okvirom Federacije BiH i međunarodnom praksom javno-privatnog partnerstva, projektnog financiranja i razvoja infrastrukture.
Prema ponudi, ukupna vrijednost predložene investicije iznosila bi između 55 i 75 milijuna eura. Za potrebe financijskog modela uzeta je konzervativna bazna vrijednost od 65 milijuna eura.
Taj iznos, prema dokumentu, obuhvaća izgradnju terminala i građevinske radove, unapređenje zračne strane infrastrukture, tehničku opremu i sustave, komercijalne i logističke kapacitete, održive i digitalne sustave, upravljanje projektom i nepredviđene troškove.
AAFS kao ciljani početak komercijalnog rada navodi 2028. godinu, uz ogradu da to ovisi o izdavanju dozvola i dinamici izgradnje.
Predloženo trajanje koncesije je 30 godina, uz mogućnost produljenja za dodatnih 20 godina.
Prema dokumentu, koncesijom bi se ponuditelju dodijelilo isključivo pravo i obveza financiranja, projektiranja, izgradnje, rekonstrukcije, upravljanja, održavanja i komercijalnog korištenja Međunarodne zračne luke Mostar.
Projekt se ne predstavlja samo kao razvoj putničke zračne luke, nego kao šira platforma koja uključuje putnički promet, cargo, MRO, odnosno održavanje zrakoplova, logistiku i prateće komercijalne sadržaje.
U ponudi se navodi kako bi projekt obuhvatio gradnju i modernizaciju putničkih terminala, razvoj posebne cargo, MRO i logističke infrastrukture, unapređenje zračne strane infrastrukture i operativnih sustava te uvođenje održivih i digitaliziranih zračnih operacija.
AAFS predviđa i razvoj zračnog tereta i logističke zone s modernim teretnim terminalima, skladištima, hladnim lancem, posebnim kapacitetima za rukovanje teretom, izravnim logističkim pristupom i povezivanjem s regionalnim cestovnim i industrijskim mrežama.
Poseban dio projekta odnosi se i na MRO, odnosno infrastrukturu za održavanje zrakoplova i tehničke usluge. U dokumentu se navode hangari za uskotrupne zrakoplove, tehničke radionice, logistika rezervnih dijelova, centri za obuku i certificiranje te dugoročni servisni ugovori sa zrakoplovnim kompanijama.
Financijski model temelji se na pretpostavci stabiliziranog prometa od 1,4 milijuna putnika godišnje. Prosječni prihod po putniku, uključujući nezrakoplovne prihode, procijenjen je na 15 eura.
Na temelju takve projekcije, godišnji prihod zračne luke u baznom scenariju procjenjuje se na približno 21 milijun eura. EBITDA marža predviđena je na oko 50 posto, što bi, prema dokumentu, značilo godišnju EBITDA-u od približno 9 do 10 milijuna eura.
U ponudi se navodi kako bi financiranje bilo strukturirano kroz oko 70 posto dugoročnog projektnog duga bez regresije i oko 30 posto vlastitog kapitala investitora. Očekivani izvori financiranja su međunarodne financijske institucije, izvozno-kreditne agencije i komercijalne projektne banke.
AAFS tvrdi kako bi takva struktura omogućila realizaciju projekta bez izravnog fiskalnog opterećenja za proračun Federacije BiH.
Jedan od važnijih elemenata ponude odnosi se na koncesijsku naknadu. Predloženi model ne predviđa jednokratnu, odnosno avansnu koncesijsku naknadu.
Umjesto toga, javni prihodi bili bi vezani uz stvarne ekonomske rezultate zračne luke. AAFS predlaže hibridni model koncesijske naknade koji se sastoji od dvije komponente.
Prva je naknada od 1 posto godišnjeg bruto operativnog prihoda zračne luke. Druga je naknada od 7 posto godišnje EBITDA-e koju bi zračna luka ostvarila.
Prema konzervativnom baznom scenariju, u kojem bi godišnji prihod zračne luke iznosio oko 21 milijun eura, a EBITDA oko 9,5 milijuna eura, javni sektor bi ostvarivao okvirno 0,21 milijun eura godišnje po osnovi prihoda i oko 0,67 milijuna eura godišnje po osnovi EBITDA-e.
Ukupni indikativni godišnji prihod javnog sektora od koncesijske naknade u tom modelu iznosio bi oko 0,88 milijuna eura.
U zasebnom dokumentu koji se odnosi na koncesijski model za zračne luke Sarajevo i Mostar, AAFS dodatno pojašnjava model koji predlaže za dugoročni razvoj i upravljanje zračnim lukama.
Prema tom modelu, Federacija BiH i Grad Mostar zadržali bi vlasništvo nad zemljištem, postojećom infrastrukturom i objektima zračne luke. Novoosnovano koncesijsko društvo, odnosno SPV, dobilo bi isključiva prava upravljanja, korištenja, investiranja i naplate prihoda tijekom trajanja koncesije.
U dokumentu se navodi kako postojeće državno poduzeće ne bi bilo preuzeto, nego bi ostalo u vlasništvu države, ali bez operativne funkcije.
Takav model u praksi znači da bi javni sektor zadržao pravno vlasništvo nad ključnom infrastrukturom, dok bi operativno upravljanje, prihodi i investicijski rizik bili preneseni na posebno koncesijsko društvo.
AAFS predlaže da SPV dobije dugoročno i isključivo pravo korištenja cjelokupne zračne imovine tijekom trajanja koncesije. U dokumentu se navodi kako bi SPV imao pravo ta prava koristiti i za financiranje, uključujući zalog i ustupanje prava bankama.
Posebno se objašnjava koncept "usufruct over asset", odnosno ekonomsko vlasništvo bez pravnog vlasništva. Prema tom modelu, koncesijsko društvo ima pravo koristiti imovinu, ostvarivati prihode od nje i založiti to pravo banci radi financiranja projekta.
Objekti izgrađeni na državnom zemljištu, prema prijedlogu, po isteku koncesije prešli bi u vlasništvo Federacije BiH, bez naknade. S druge strane, objekti izgrađeni na privatnim parcelama koncesionara ostali bi trajno u njegovu vlasništvu.
U dokumentu koncesijskog modela navodi se i da bi svi zaposleni zračne luke prešli na SPV uz zadržavanje stečenih prava, u skladu s važećim zakonodavstvom.
Istodobno se navodi kako SPV ne bi preuzeo dugove, sporove ni druge obveze prethodnog državnog poduzeća. Operacije zračne luke nastavile bi se bez prekida.
Predviđa se i da se sve operativne, sigurnosne i regulatorne dozvole ponovno izdaju na SPV, dok bi se postojeći ugovori sa zrakoplovnim kompanijama i komercijalnim partnerima prenijeli putem novacije ugovora.
U prijedlogu se navodi da država jamči pravodobnu regulatornu potporu radi osiguranja kontinuiteta rada.
AAFS od Federacije BiH i relevantnih lokalnih zajednica, uključujući Grad Mostar, očekuje punu institucionalnu i administrativnu potporu. To uključuje izdavanje svih potrebnih dozvola i suglasnosti, obvezu da se ne poduzimaju mjere koje bi umanjile prava koncesionara te aktivnu suradnju na razvoju i modernizaciji zračne luke.
U zaključku dokumenta navodi se kako predloženi model predstavlja "siguran i transparentan okvir za dugoročna ulaganja", "optimalno rješenje za razvoj zračne infrastrukture" i "međunarodno prepoznatu i provjerenu praksu".
Vezani članci