Marin Topić: Jesu li baš svi Hrvati u BiH papci?

Ja kao sarajevski student sam se odmah sjetio da su nekada u cijeloj BiH valjda po Papi sve one koji im nisu bili po volji, većinom Hrvate nazivali papcima. Eto, ko Papa je na čelu njihove crkve, pa su oni po tome svi papci. Poslije se to proširilo na sve oni koji su iz nepoznatog dolazili u gradove. Jedini koga su iz pozitive zvali Pape jeste Safet Sušić. On je u Sarajevo došao kao papak negdje iz neke zabiti, a kada je pokazao kako igra lopte iz milja su ga umjesto papak prozvali Pape. Svejedno to mi nije tema kolumne, nego ima li Hravata u BiH koji nisu papci.

Piše: Marin Topić/hercegovina.info

Pitanje je sada kakve će odjeke ostavka Pape imati u katoličkom svijetu? Katolika u svijetu ima oko milijardu i 200 milijuna, i sada možete zamisliti koliko tu postoji malih Papa, i kako će se to odraziti na BH Hrvate koji su papci, osim njih desetak koje ću poslije nabrojiti. Papa ne može pogriješiti i on ju u pravu. Dobro je proučio sve crkvene zakone i imao je dobru namjeru da evangelizira Europu, koja treba novu evangelizaciju. Kada je vidio da to baš ne ide, jer je Europska unija izbacila Isusa iz svog Ustava, a za njegovog mandata sve ove države su donijele zakone koje su uperene protiv Boga i prirode i čovjek je odlučio dati ostavku. Čovjek je pokušao to evangelizirati, a kada je vidio da se Europa klanja zlatnom teletu dao je ostavku i to baš na čistu srijedu je poslao tu poruku svijetu. Ovaj Papa će ostati zapisan u povijesti koji je kao moralan čovjek dao ostavku, a puno je onih koji to nikada neće učiniti.

Mi kao narod jesmo papci, ali evo sada ću nabrojati neke u BiH koji to ipak nisu i koji su vječni predsjednici nečege i koji se doživotno nešto pitaju.

Pod broj jedan tu je fra Luka Markešić koji garant nije papak. Čim je ovdje zaratilo, on se malo izmakao, pustio Matu Bobana da napravi državu i HVO i kada je vidio da su se Hrvati obranili uz puno žrtava, on kao čovjek koji nije papak skupio je par istomišljenika i napravio Hrvatsko narodno vijeće i to u Sarajevu. Nema što, veličanstven naziv i on se sada predstavlja zaštitnikom Hrvata i koji hoće da pregovara u ime Hrvata, premda ništa nije uložio ni u obranu, a ni u zaštitu Hrvata u BiH. On je samo uzeo muhur i do danas traje. Gledam ga sinoć na televiziji kako se on predstavlja zaštitnikom Hrvata i već je punih 20 godina predsjednik HNV i bit će vjerovatno doživotno.

Drugi koji je još manje papak je Franjo Topić koji je također svećenik. Mora mu se odati priznanje što je obnovio HKD Napredak koji su komunisti ugasili i djelovao je kulturno u ratu, odradio mnogo toga dobrog, pa i sada radi vjerovatno dobro, ali je i vječni predsjednik Napretka.

Treći čovjeka koji nije papak je Vlado Šoljić. Kada su Hrvati napravili Herceg-Bosnu malo se uključio u to kao ministar i onda kada smo kao pravi papci i jedini u povijesti čovječanstva svoju suverenost i konstruktivnost ugasili, jer je to tako rekao Zagreb da bi oni tamo bolje živjeli i hranili svoje kućne ljubimce peseke i mačkice. I mi smo tada žrtvovali svoje dostojanstvo i budućnost svoje djece da bi oni bolje živjeli kao pravi pravcati papci. To je znao i Vlado Šoljić i on kada je sve to prošlo on u Neumu osniva neku svoju zajednicu Herceg-Bosnu, a ni dan danas niko ne zna što ta zajednica predstavlja niti čime se bavi, ali je gospodin Vlado i on je izgleda doživotni predsjednik te zajednice.

Onda imamo Barišu Čolaka. Ja dečka znam od 1993. godine kada je došao da bude zamjenik ministra. I od tada, pa sve do dan nanas čovjek je uvijek negdje ministar. Sve prolazi, ugasi se Herceg-Bosna, dolazi Federacija, dešavaju se rekonstrukcije ali on je uvijek ministar. Uvijek ima automobil, šofera i tajnicu, dečko garant nije papak.

Ko još nije papak? Nije ni Josip Muselimović Matica Hrvatska Mostar. I on je vidio gdje sve ovo goni. Ugasila se Herceg-Bosna, a samim time i ministrastvo kulture, športa, znanosti i obrazovanja, i onda je gospodin Muselimović obnovio Maticu u Mostaru i radi čovjek već 15. godina je predsjednik i na kraju krajeva dobro radi. Pravi neke kulturne događaje, nešto se dešava u Mostaru i sasvim sigurno nije papak.

Papanluk se vidio i u našem HDZ-u. Prvo smo imali delux papka za predsjednika Perinovića, a onda dolazi papak broj 2 Kljujić, a za njim i papak broj 3 Brkić. Onda su našli čovjeka koji će podnijeti najveći teret koga mogu nazvati ocem naše državnosti Mate Boban. Kada je čovjek sve organizirao i obranio na njegovo mjesto dolazi Dario Kordić koga su maksimalno iskoristili i odveli u Haag samo zato jer je obranio Srednju Bosnu od takozvane Armije BiH. Onda na čelo stranke dolazi Božo Raić legenda, bio malo na funkciji, odradio ono što su mu naredili i lijepo se preselio u Zagreb. Onda su našli Antu Jelavića koga su jadnog iskoristili i onda je i on otišao put metroploe. Nakon njega dolazi Bariša Čolak, a već sam napisao da dečko mora negdje raditi. Dolaskom Dragana Čovića na čelo HDZ-a u stranku konačno dolazi neko tko se ponaša demokratski. Na čelu stranke odrađuje drugi mandat, i kada mu istekne čovjek vjerovatno neće ni tražiti novi mandat. Čovjek je demokrata i ponaša se demokratski za razliku od većine nabrojanih.

Opet ću se vratit na one koji garant nisu papci. Papak nije ni Slavo Kukić, čovjek je doktor sociologije i znanosti. On dobro zna otkada se ovdje rješava nacionalno pitanje Hrvata i to jedan fenomenalan biznis u kome se on odlično snalazi i on je vječan baš kao ovaj naš stećak.

Onda dolazi jedan čovjek koji sve ovo prokužio, a mi se svi čudimo što se on ponaša kako se ponaša zadnjih godina. To je Živko Budimir. On je shvatio da je ovdje moguće da kada te jednom izaberu da na funkciji budeš do kraja života. Jadan čovjek je na funkciji tek dvije godine i normalno da neće dati ostavku. On nije papak, samo ne znam je li pogodio u koju je Koreju trebao otići, Sjevernu ili Južnu, i to ćemo tek vidjeti.

Umalo da ne zaboravim još jednog BH Hrvata koji nije papak. To je Zlatko Lagumdžija, čovjek ima hrvatsku domovnicu i putovnicu, posjeduje nekretnine u Dubrovniku i na vlasti je otkad zna za sebe. Čovjek je nezamjenjljiv, i kao takav nikako ne može biti papak.

Nije papak ni Martin Raguž. Bio je tu negdje i prije rata, pa i u ratu, a evo i sada. Nije on papak on je Raguž. E, kada smo kod Martina onda ne mogu, a da se ne sjetim priče sa početka devedesetih iz Zagreba. U uredu gdje su se vadile domovnice bila je velika gužva, a žena koja je radila na šalteru je zagalamila: Kaj galamite papci jedni?
Uto ovaj na šalteru odgovori: Nismo mi Papci, mi smo Raguži.

Kako prepoznati one koji nisu papci? Oni imaju svoj mentalni kod, i onda se sjetim one stare prijetnje iz kriminalnih romana kada nekoga pljačkaju: Pare ili život?
Tako ako bi u bilo koje doba ove koji nisu papci u BiH upitali Ostavka ili život?, bez razmišljanja bi rekli uzmi mi život samo ne diraj mi položaj. Sve dam ostavku ne dam.
Vjerojatno sam nekoga iz BiH zaboravio spomenuti , a da nije papak, pa ukoliko imate takve slobodno nam se javite da upotpunimo popis.

Web galeriju Marina Topića možete pogledati na slijedećem linku

Marin Topić: Zemlja humska, kist i Krist