Nakon što smo u prvom nastavku serijala o ilegalnim radnjama na kamenolomima u HNŽ razotkrili kako je mostarska tvrtka Promark devastirala više od šest hektara javnog dobra na Krivodolu kod Mostara, uz šutnju rudarskih inspektora HNŽ-a, u drugom dijelu istraživanja donosimo priču iz Stoca, priču o kamenolomu JOP Invest.
Riječ je o tvrtki koja je na temelju koncesijskog ugovora dobila pravo na eksploataciju kamena na jasno definiranom prostoru. No ono što se događa na terenu daleko nadilazi zakonom dopuštene okvire. Satelitske snimke, terenski uvidi i službeni dokumenti pokazuju da se eksploatacija širi izvan dozvoljenih granica, dok se odgovorne inspekcije, kao i u slučaju Promarka – prave da ne vide.
Kamenolom JOP INVEST kod Stoca bavi se eksploatacijom mineralne sirovine vapnenac kao tehničko-građevnog kamena. Njegovo poslovanje temelji se na dvije ključne odluke županijskih institucija, prvoj političkoj, a drugoj operativno-administrativnoj.
Dana 23. listopada 2014. godine, Vlada HNŽ-a, kojom je tada predsjedao Denis Lasić, na svojoj 70. sjednici donosi Odluku o dodjeli koncesije za eksploataciju mineralne sirovine krečnjaka na lokalitetu Radimlja – Zasjeci kod Hodova, općina Stolac. Tom odlukom koncesija se dodjeljuje firmi JOP INVEST d.o.o. Stolac, u trajanju od 30 godina, na površini od 2,5 hektara.
Odluka o Dodjeli Koncesije Jop Invest by Uredništvo hercegovina info on Scribd
Samo nekoliko mjeseci kasnije, 5. veljače 2015. godine, Ministarstvo gospodarstva HNŽ-a, čiji je ministar tada bio Amer Zagorčić, u ime Vlade, potpisuje Ugovor o koncesiji s istom firmom. Ugovorom se jasno definira površina koncesijskog polja: precizno omeđena koordinatama A–E i katastarskim česticama k.č. 801/1 i 806/1, K.O. Hodovo, ukupna količina bilansnih rezervi za eksploataciju: 708.690 m³ krečnjaka, rok koncesije: 30 godina od pravosnažnosti rješenja o početku radova, jednokratna koncesijska naknada: 198.433,20 KM, u 10 godišnjih rata, te godišnja naknada: 0,60 KM po kubiku izvađenog kamena. Rješenjem Ministarstva gospodarstva HNŽ prethodno su potvrđene eksploatacijske rezerve od 1.581.833 m³, a dozvoljeni su i površinska eksploatacija i izvođenje rudarskih radova. Jednokratna koncesijska naknada iznosila je 198.433,20 KM, što je investitor platio u 11 godišnjih rata. Uz to je do 2024. godine uplatio i ukupno 78.093,03 KM po osnovu godišnje naknade za eksploataciju.
Ugovor također propisuje brojne obveze za koncesionara, uključujući izradu i dostavu rudarskog projekta i plana eksploatacije, obvezu rekultivacije i sanacije devastiranog zemljišta, zaštitu zdravlja ljudi, imovine i okoliša, zabranu prijenosa koncesije bez prethodne suglasnosti vlasti, te prekid koncesije ako se tri godine zaredom ne iskopa barem 70% godišnjeg plana.
Deset godina kasnije, dolazi do tragičnih odrona u Donjoj Jablanici. Zbog toga, krajem listopada 2024. godine, Vlada Hercegovačko-neretvanske županije, Inspektoratu Ministarstva gospodarstva, nalaže hitan nadzor nad svim zakonitim i nezakonitim kamenolomima. Inspektorat je bio dužan da do kraja studenoga dostavi detaljan izvještaj o provedenim kontrolama, zaključcima i poduzetim mjerama.
Na području HNŽ-a zaključno s 31. prosinca 2024. godine aktivne koncesije za eksploataciju mineralnih sirovina ima ukupno 16 firmi, među kojima su: “PBP”, “JOP INVEST”, “Majdan-Kuti”, “GS Građenje”, “Promark”, “Agi”, “Gabro-lit”, “Revigrad”, “HP Investing”, “Vulkan-Plam”, “GPI”, “Aleamil”, “GP Pušina”, “Štitar”, “Granit” d.d. u stečaju i “Mineral” d.o.o. Jablanica.
Nakon što smo u prvom nastavku obradili slučaj Promarka, naš put vodi prema Stocu, gdje otkrivamo da tvrtka JOP INVEST višestruko izlazi iz gabarita propisanih koncesijskim ugovorom – na štetu javnog dobra i mimo zakonskih okvira.
I to je uz korištenje nekih osnovnih tehnologija vrlo lako i otkriti. Na videu ispod označili smo prema koordinatama iz koncesijskog ugovora eksploatacijsko polje, a zatim putem google earth napravili vremensku liniju koja pokazuje kako se kroz 10 godina ovaj kamenolom proširio više nego dvostruko izvan zacrtanih gabarita. Zelenom bojom su označene koordinate dozvoljenog područja eksploatacije, crvenom bojom označeno je širenje.
Upravo zbog tih saznanja, obratili smo se Inspektoratu Ministarstva gospodarstva HNŽ, da provjerimo što je prilikom nadzora zatekao nadležni inspektor.
Na temelju našeg službenog upita, Ministarstvo gospodarstva HNŽ-a dostavilo nam je odgovor iz kojeg proizlazi da je rudarska inspekcija, kako navode, „kontinuirano vršila inspekcijske nadzore“ nad eksploatacijom na lokalitetu Radimlja – Zasjeci.
Posljednji nadzor, prema njihovim podacima, obavljen je 19. travnja 2025. godine, a u njemu – kao i u svim prethodnima – nisu utvrđeni nikakvi nedostaci ni povrede zakona.
Jedini izuzetak, navode iz Inspektorata, zabilježen je u listopadu 2022. godine, kada je utvrđeno da je istekao Elaborat o klasifikaciji i proračunu rezervi. Inspektor je tada izdao rješenje kojim je investitoru naložena izrada novog Elaborata, što je, prema službenom odgovoru, kojega potpisuje Glavni županijski inspektor Dragan Obradović ispoštovano – dokument je predan Ministarstvu 30. siječnja 2023. godine.
Prema Zakonu o rudarstvu HNŽ-a, upravo je rudarski inspektor zadužen za nadzor nad poštivanjem eksploatacijskih granica utvrđenih koncesijskim ugovorom i rudarskim projektom. Inspektor ima ovlasti i obvezu provjeriti jesu li radovi izvođeni unutar dopuštenih koordinata, a ako utvrdi prekoračenje, dužan je naložiti hitnu obustavu radova, sanaciju štete i pokrenuti zakonski propisane mjere protiv investitora. U slučaju kamenoloma JOP INVEST, inspekcija tvrdi da „nije utvrdila nepravilnosti“, iako video, satelitski snimci i stvarno stanje na terenu govore sasvim suprotno. Postavlja se pitanje: je li inspektor propustio izvršiti stvarnu terensku provjeru, ili je propust bio namjeran?
Prema koncesijskom ugovoru, eksploatacija krečnjaka na lokalitetu Radimlja – Zasjeci kod Hodova odvija se na dijelovima katastarskih čestica 801/1 i 806/1, obje u katastarskoj općini Hodovo. Iz gruntovnih podataka vidljivo je da su te čestice evidentirane kao pašnjaci, pri čemu je čestica 801/1 označena kao pašnjak prve klase, a 806/1 kao obični pašnjak. Iako se eksploatacija formalno ograničava na 2,5 hektara unutar tih čestica, činjenica da se rudarski radovi izvode na površinama koje se vode kao poljoprivredno zemljište, otvara dodatna pitanja o zaštiti prostora i načinu upravljanja ovim lokalitetom.
Ivan Antunović, rođen u Stocu, javnosti je poznat kao vlasnik firme JOP INVEST d.o.o. Stolac, koncesionara kamenoloma na lokalitetu Radimlja – Zasjeci kod Hodova, u općini Stolac. Iako prema službenim registrima vodi legalno poslovanje u sektoru eksploatacije tehničko-građevinskog kamena, ime Ivana Antunovića već godinama se pojavljuje u izvještajima domaćih i regionalnih pravosudnih institucija, zbog ozbiljnih optužbi za organizirani kriminal i međunarodno krijumčarenje narkotika.
Antunović, je za sebe na suđenju rekao da je vlasnik kamenoloma, rođen u Stocu i posjeduje hrvatsko državljanstvo.
U svibnju 2024. godine, Sud Bosne i Hercegovine donio je prvostupanjsku presudu kojom je Ivan Antunović, zajedno s više suoptuženih, proglašen krivim za organiziranje i rukovođenje kriminalnom grupom zaduženom za krijumčarenje opojnih droga. Sud mu je izrekao kaznu zatvora u trajanju od 14 godina, te dodatno novčanu kaznu u iznosu od 100.000 KM, uz uračunato vrijeme provedeno u pritvoru 2020. i 2021. godine. Također, od optuženika Ivana Antunovića oduzeti su novčani iznosi od 230,305,00 EUR, 830,00 KM i iznos od 55.780,00 KN;
Iako presuda još nije pravomoćna, težina kazne i sadržaj optužnice izazvali su brojne reakcije u javnosti.
Presuda je dostupna OVDJE.
Antunovićevo ime povezano je i s tzv. akcijom “Sky”, međunarodnom istragom koja je obuhvatila krijumčarenje više od šest tona skanka iz Albanije prema zemljama Europske unije. Prema informacijama iz optužnice, Antunović je od 2016. do kraja 2019. godine organizirao i vodio kriminalnu mrežu koja je koristila rutu Skadar – Ulcinj – Crna Gora – BiH – Hrvatska – EU. Droga se čamcima prebacivala u Ulcinj, potom kopnenim putem do Virpazara ili Podgorice, odakle su kontaktirane osobe u BiH i Hrvatskoj, uključujući samog Antunovića, koji je dogovarao cijene, vrijeme i metode transporta, otkrio je portal Raport.
Tužitelji su opisali detaljnu hijerarhiju grupe: Borislav Kovačević (zv. Thales) bio je zadužen za utovar, Mario i Jurica Vuletić su, kao zaposlenici prevozničke firme iz Metkovića, osiguravali kamione i rute kroz Hrvatsku, I. C. preuzimao je pregovore kada je Antunović bio odsutan a Haris Hodžić organizirao je skladištenje i pretovar u BiH te angažirao vozače za prijevoz prema EU.
Grupa je koristila kriptirane uređaje i kodna imena, pa je Ivan Antunović operirao pod nadimcima “Most”, “Murat” i “XC 70”, dok su drugi članovi koristili nazive poput “Fenix” i “Trans”. Pošiljke su nadzirane, vozači angažirani pod lažnim poslovnim opravdanjima, a skladišta i istovarne točke nalazile su se u Zagrebu, Metkoviću i Bugojnu.
Prema tužitelju Džerminu Pašiću, grupa je ostvarila protupravnu imovinsku korist veću od 2,5 milijuna KM, a samo u Antunovićevoj kući pronađeno je 500.000 KM, za koje je obrana tvrdila da su "obiteljska ušteđevina".
Ivan Antunović posjeduje i državljanstvo Republike Hrvatske, a prema navodima iz ročišta, protiv njega se i u toj zemlji vode kazneni postupci. Tijekom istrage u BiH, tužiteljstvo je navelo da se nalazio pod mjerama zabrane u Hrvatskoj, ali je istovremeno, prema dokazima, organizirao aktivnosti kriminalne mreže.
Njegova obrana tvrdila je da nije imao dovoljno vremena za pripremu, da su mu dokazi uskraćeni i da se u vrijeme nekih pošiljki nalazio u pritvoru. No, Tužiteljstvo BiH istaknulo je kako je riječ o dugotrajnoj, sofisticiranoj mreži, čiji organizator nije morao biti fizički prisutan na svim lokacijama.
Pored postupka za organizirani kriminal, protiv Ivana Antunovića i njegove firme JOP INVEST d.o.o. Stolac vođen je i odvojeni kazneni postupak zbog sumnje na pranje novca.
Prema optužnici, Antunović je između 2016. i 2020. godine raspolagao gotovinom u iznosu od najmanje 741.000 KM, za koju je Tužiteljstvo tvrdilo da potječe iz krijumčarenja opojnih droga, te je taj novac navodno polagao na vlastite račune i potom fiktivnim ugovorima o zajmu prebacivao u poslovanje JOP INVEST-a.
No, Sud BiH je 27. svibnja 2024. godine donio oslobađajuću presudu, zaključivši da nije dokazano da su Ivan Antunović i njegova firma počinili kazneno djelo pranja novca, kako im se stavljalo na teret. Presuda se temelji na članku 284. točka c) ZKPBiH – „zbog nedostatka dokaza“.
Unatoč ozbiljnim optužbama, presudama i dugotrajnim istragama, Ivan Antunović nikada nije ostao bez koncesije. Njegova firma JOP INVEST i dalje eksploatira prirodne resurse HNŽ-a na temelju koncesije koju joj je dodijelila Vlada HNŽ-a 2014. godine.
U ovom serijalu obradili smo dva kamenoloma – Promark na Krivodolu i JOP Invest kod Stoca – te kod oba utvrdili ozbiljne nepravilnosti u radu. Kamenolomi Bijela i Kuti – Livač, o kojima smo pisali ranije, dodatno potvrđuju da sektor eksploatacije kamena u HNŽ-u obilježavaju sustavna netransparentnost i institucionalna tolerancija prema zloupotrebama.
Vezani članci