Zar svi Hrvati koji dolaze u Njemačku rade ove poslove

Vidi originalni članak
K tome još dodajmo kako mnogi misle da su prvi hrvatski iseljenici tek obični bauštelci i čistačice (iako je i to častan posao), a njihova djeca integrirani „Švabe" koji Hrvatsku vide samo kroz ljeto, more i zabavu pa smo tako dobili ogromne neutemeljene predrasude, zbog kojih iseljeništvo i domovina nikako ne mogu rukom pod ruku.

Zar sve Hrvatice samo čiste

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Iseljeništvo nikad te predrasude neće pobijediti, pa čak niti sada kada sve više Hrvata i hrvatskih obitelji seli u Njemačku, dolazeći tim istim Hrvatima o kojima imaju tolike predrasude. Zašto? Evo i odgovora. Sjedim prije nekoliko dana u društvu jedne Hrvatice koja je tek prije nekoliko mjeseci stigla iz Hrvatske u Njemačku, kad ona u jednom trenutku upita: „Zašto sve Hrvatice u Uniklinik (bolnici) rade kao čistačice? Pogledam je upitno, a ona će dalje: „Zaposlila sam se tamo prije tri mjeseca i shvatila da sve naše žene tamo čiste".
Ma, je li doista tako? Naravno, nije! Istina, neke Hrvatice rade kao čistačice u bolnici. No, ako bolje pogledamo, te Hrvatice su u Njemačku došle prije koji mjesec, možda godinu-dvije, ne znaju jezik, niti imaju obrazovanje s kojim bi mogle raditi u Njemačkoj bez poznavanja jezika.
Bio bi apsurd reći da na oko četiri tisuće Hrvata koliko ih živi u tom gradu, sve Hrvatice čiste u bolnici.

I mladi Hrvati su uvidjeli što rade naši političari

Niti jedan pošten posao nije sramotan, pa ni čistiti ili biti na baušteli, raditi u trgovini pa čak niti odvoziti smeće ili voziti tramvaj, a što sve više Hrvata radi, npr. u Mainzu.
Sramota je ne uvidjeti predrasude koje gajimo prema drugome. Sramota je osuditi, a ne poznavati situaciju. I sramota je ne htjeti rješavati problem, već baviti se prošlošću kako bi se taj problem zataškao. A ovo potonje rade naši političari. To su uvidjeli čak i mladi Hrvati, oni od osamnaestak, dvadesetak i koju godinu i to, nećete vjerovati, Hrvati iz iseljeništva.

Mlado hrvatsko iseljeništvo na ponos svoga naroda

Jer, kad je nedavno HRT (hrvatska nacionalna televizija) snimala prilog u Mainzu s mladim Hrvatima u povodu 50. obljetnice Hrvatske katoličke zajednice, novinarka ih je upitala kako oni doživljavaju sebe, svoj identitet, svoju kulturu, njeguju li sve to i misle li da će jednoga dana izgubiti svoj hrvatski identitet u tuđini. No, jedan joj je osamnaestogodišnji mladić odgovorio ovo: „Svaku večer gledam Dnevnik, pratim što se događa u Hrvatskoj i nikako ne mogu shvatiti zašto se naši političari toliko bave prošlošću, a tako malo ovime što je danas. Vidite li vi situaciju u Hrvatskoj? Recite, bi li se trebali baviti problemima zbog kojih Hrvati odlaze iz Hrvatske ili onime što je bilo u prošlosti? A o identitetu nas u tuđini! Ne znam zašto nas svi vi mediji koji dolazite iz domovine stalno to pitate. Mi smo Hrvati i ostat ćemo Hrvati, ali smo i mladi ljudi koji odu kod Talijana, naruče pizzu, plate, zahvale se, i ne pitaju ga za njegov identitet.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Vjerujte, u ovih jedanaest godina koliko sam u tuđini, prvi put sam bila ponosna jer sam dio tog iseljeništva u kojem rastu inteligentni mladi Hrvati, bez predrasuda prema domovini i drugim nacijama s kojima dijele suživot. Vole i čvrsto se drže svoga, ali poštuju tuđe. Baš onako kako su nas naši stari učili.

Bit će ponosi i Hrvati u Mainzu u subotu 28. listopada će svi zajedno proslaviti 50. obljetnicu Hrvatske katoličke zajednice u Mainzu koja će se održati u Ludwig-Eckes-Festhalle u Nieder-Olmu (Pariser Straße 151 u 55268) s početkom u 19 sati.

U zabavno-kulturnom programu nastupit će hrvatski branitelj i pjevač Đuka Čaić, folklorna skupina "Fra Filip Grabovac" skupina mladih te zbor Hrvatske katoličke misije Mainz.

Ulaz je slobodan.

Fenix-magazin/Marijana Dokoza

Vezani članci