FOTO/VIDEO Nekoliko mjeseci prije skoka sa šestog kata: Potresna ispovijest Ponjigera na YouTubeu
Bio sam 10 dana u CZ-u, u Mitrovici, zato što je moja majka prijavila da sam ja nju maltretirao!"
Ovim riječima se, kroz suze, umirovljeni kapetan Palko Ponjiger (51), obratio svojim kolegama sapatnicima na sastanku Udruženja vojnih beskućnika u lipnju ove godine.
Pola godine kasnije, Ponjiger je sa suprugom Ilonkom i trogodišnjim sinom skočio u smrt sa šestog kata vojnog samačkog hotela u Batutovoj ulici u Beogradu. Dijete je samo srećom preživjelo i jučer je operirano.
Ponjiger je svoju ispovijest, čiji se snimak prije tri dana pojavio na YouTubu, započeo biografijom. Kapetan prve klase u mirovini. Otišao u invalidsku penziju 2001. godine, kada je operirao srce. Dobio smještaj u samačkom hotelu "Zvezdara" 2003. godine, poslije dvije godine u mirovini. Radio kao nastavnik u vojnim školama u Rajlovcu, Somboru i u Batajnici.
"Trenutno sam podnio zahtjev za (beskamatni kredit od Ministarstva obrane u iznosu od) 20.000 (eura). I uzet ću tih 20.000! Samo da mi ih daju", rekao je uplakani Ponjiger u lipnju.
Međutim, kreditu mu nije odobren, a u smrt je otišao dan prije nego je ministar obrane svečano dodijelio kredite njegovim kolegama koji su ga dobili.
Ponjinger je, u svom očaju, smatrao i da je diskriminisan po nacionalnoj osnovi, prenosi Mondo.
"Ja sam sa suprugom. Supruga mi je Hrvatica. Ja sam Slovak! Nigdje nisam mogao da se priključim vojsci. Nijednoj! Jer me nisu željeli. A nisam pobjegao. I nisam ratovao. Nego sam došao u prekomandu", rekao je tada rezignirani Ponjiger.
Ponjiger se požalio da od njega traže da vrati 500.000 dinara koje je dobijao na ime odvojenog života i uvećanih troškova stanovanja.
"Kome da vratim? Kome?!", zavapio je Ponjiger i ubrzo se, odmahujući rukama, zahvalio kolegama na pažnji i prekinuo izlaganje, prenosi beogradski tisak.
Vezani članci