U Ljubuškom posađeno oko 85 posto ranog krumpira, proizvođači sada čekaju kišu

Sadnja ranog ljubuškog krumpira ove je godine bila otežana zbog vremenskih prilika, no većina proizvođača uspjela je privesti posao kraju. Prema riječima Dubravka Vukojevića iz Udruge Plodovi Zemlje Ljubuški, do sada je posađeno oko 85 posto planiranih površina, dok poljoprivrednici sada priželjkuju kišu koja bi pomogla razvoju nasada.

Vukojević ističe kako je sadnja počela sredinom siječnja, ali su obilne kiše u prvim mjesecima godine usporile radove na poljima. “Kiša je malo oduljila sadnju. Prvi i drugi mjesec bili su kišoviti pa se nije moglo saditi na otvorenom. Unutrašnje površine su se sadile od 15. siječnja pa nadalje”, kazao je.

Dodaje kako je većina poljoprivrednika sada završila s radovima na otvorenim površinama. “Do sada je posađeno oko 85 posto. Najprije je bio problem velika kiša pa se nije moglo saditi, a sada je problem što nema kiše na vidiku. Kad se krumpir posadi, treba mu kiša”, rekao je Vukojević.

Površine pod ranim krumpirom u ljubuškom kraju, prema njegovim riječima, već godinama ostaju na približno istoj razini. “Mi smo uvijek tu negdje oko 350 hektara. To je otprilike površina koja se svake godine zasadi”, istaknuo je.

Proizvođači, međutim, teško mogu unaprijed procijeniti kakva će biti otkupna cijena ovogodišnjeg uroda. “Svi pitaju kakva će biti cijena, ali to se ne može znati unaprijed”, kaže Vukojević, podsjećajući na prošlogodišnja kretanja na tržištu. “Prošle godine je na početku bilo dobro. Kada se krenulo kopati, cijena je bila oko dvije i pol marke po kilogramu, a kasnije je postupno padala na marku, marku i deset, pa i niže.”

Uz neizvjesnost tržišta, poljoprivrednici se suočavaju i s rastom troškova proizvodnje. “Sve je poskupilo. Poskupilo je umjetno gnojivo, poskupilo je sjeme. Jedino je sjeme krumpira otprilike na razini prošle godine, ali gnojivo je znatno skuplje”, kaže Vukojević.

Dodatni problem predstavlja i nedostatak radne snage. “Radne snage nema. Nije više pitanje koliko ćeš nekoga platiti, nego nemaš koga naći. Ljudi su otišli vani i taj problem nije samo u poljoprivredi nego u gotovo svim poslovima”, ističe.

Kada je riječ o plasmanu, najveći dio ljubuškog ranog krumpira završava na veletržnicama, dok se dio prodaje i kroz trgovačke lance ili izvozi. “Plasman ide uglavnom preko veletržnica, a kad su veće količine, ide i izvoz. Ima i trgovačkih lanaca, ali tu imamo problem jer domaći proizvod često nije dovoljno jasno označen”, kaže.

Prema njegovim riječima, jasnije označavanje domaćih proizvoda moglo bi pomoći proizvođačima i kupcima. “Treba jasno označiti čije je što. U Hrvatskoj je to lijepo riješeno. Kod nas često piše da je domaće, a onda dođe roba iz tko zna kojih zemalja”, zaključio je Vukojević.

Unatoč izazovima, proizvođači u ljubuškom kraju nadaju se dobroj sezoni, ali podsjećaju da će konačan rezultat uvelike ovisiti o vremenskim prilikama u narednim mjesecima.