Već desetljećima unazad, Ljubuški, taj mali biser Hercegovine, čeka jedan poseban dan koji donosi nevjerojatnu energiju i radost. Svake godine, 4. lipnja, ovo malo mjesto kao da procvjeta i počne vrvjeti od naroda, jer započinju devetnice svetom Anti, jednom od najomiljenijih svetaca u Hercegovini.
Svjetlost svijeća obasjava stoljetne kamene zidine župne crkve na Humcu, dok se zvuci zvonjave s tornja šire i ispunjavaju atmosferu svečanim melodijama. Osjeti se neopisiva uzbuđenost koja lebdi u zraku, dok se ljudi okupljaju u molitvi i zahvalnosti, spremni na još jedno duhovno putovanje. Ovdje su svi dobrodošli jer sveti Ante ima moć da sjedini ljude i izliječi ranjena srca. Ova svečanost ne poznaje granice, već samo otvorene ruke i topao osmijeh. Devetnice svetom Anti prilika su da se vjernici povežu s duhovnim korijenima, da se otisnu na put istinskog duhovnog oplemenjivanja. Kroz molitvu i pjesmu svaki pojedinac pronalazi snagu i nadu, ojačan u vjeri i zajedništvu.
Hajdemo zajedno istražiti razloge zašto je sveti Ante postao jedan od najnačašćenijih svetaca na ovom području te zaviriti u prošlost kako bismo otkrili kako su se stvari odvijale ranije.
Sveti Ante: čudesni propovjednik i zaštitnik siromašnih koji nadahnjuje generacije
Danas smo imali jedinstvenu priliku razgovarati s fra Andrijom Nikićem, koji nam je otkrio izvanrednu duhovnost svetog Ante i njegova nadahnjujuća djela.
Sveti Ante, poznat i kao sveti Antun Padovanski ili sveti Ante Padovanski, bio je redovnik, propovjednik i svećenik koji je živio u 13. stoljeću. Rođen je u Lisabonu, Portugal, 1195. godine, a nakon nekoliko godina provedenih kao augustinski kanonik, pridružio se redovnicima franjevcima.
"Sveti Ante je bio čovjek vjere, ljubavi i velikodušnosti", objasnio je fra Andrija s osmijehom.
"Njegova strast za propovijedanjem i poučavanjem bila je nevjerojatna. Ljudi su ga jednostavno voljeli slušati, jer je njegova riječ donosila utjehu i nadu."
Naš sugovornik je detaljno opisao putovanja svetog Ante po Italiji i Portugalu, ističući kako je njegova snaga bila u jednostavnosti i istinskom povezivanju s ljudima. "Bio je blizak svima, bez obzira na njihov status ili poreklo. Njegovo srce je gorjelo za siromašne, a njegova ljubav prema njima bila je izvor snage za sve nas."
"U svijesti kršćanskog puka u Hercegovini, Bogu je najbliže Isusova Majka pa sveti Ante. Njegova se zaštita traži i očekuje u svim potrebama. Uvjerenje u uspješni zagovor svetog Ante u čovjekovim potrebama izraslo je iz brojnih osobnih i zajedničkih doživljaja tijekom minulih kršćanskih stoljeća", kazao je.
Tijekom našeg posjeta, također smo imali priliku razgovarati i sa župnim gvardijanom, fra Dariom Dodigom, koji je podijelio vrijedne informacije o tradiciji proslave svetog Ante u župi Humac. U našem razgovoru, župni gvardijan nam je otkrio da se vjernici na ovom području već desetljećima devetnicama pripremaju za blagdan svetog Ante, a pretpostavlja se da je ova tradicija započela čak i mnogo prije Drugog svjetskog rata. Osim toga, istaknuo je da su te devetnice prilika za zajedništvo i solidarnost među vjernicima. Tijekom devetnica, crkva postaje živo s vjernicima koji dolaze iz različitih krajeva svijeta, zajedno izražavajući svoju ljubav i poštovanje prema svetom Anti.
Nije tajna da ova svetkovina iz godine u godinu privlači vjernike iz različitih krajeva svijeta. Neobično je svjedočiti kako ljudi na zavjet propješače na stotine kilometara da bi iskazali svoju predanost ovom svetcu. Neki putuju danima, prelazeći velike udaljenosti, dok drugi hrabro hodaju bosonogi, odajući tako počast svetom Anti kroz pokoru i poniznost.
Molitva i Post: Snaga i predanost vjernika
Tijekom našeg razgovora, fra Andrija nam je otkrio da je ime ovog svetca duboko ukorijenjeno u pučkoj pobožnosti. U prošlosti, u molitvama i preporukama uz većinu nakana pod uobičajenim redoslijedom dodavano je: "Bog, Blažena Gospa i sveti Ante".
Svetom Anti su povjeravane različite potrebe i brige vjernika, uključujući i zaštitu stoke. Fra Žarko Ilić u svojoj knjizi "Hercegovina sa svetim Antom" opisuje kako su majke i očevi često molili svetog Antu da čuva njih i kao i njihovu imovinu i stoku i poštedi ih od štete i nevolje. Posebno zanimljiva nam je stara preporuka ovom svecu koja glasi: "da čuva nas i našeg ajvana, da nam ne bude nikakve štete ni zijana".
Jeste li znali da je nekoć postojala praksa da se svi štovatelji ovoga karizmatičnog svetca ispovijedaju svakog prvog utorka u mjesecu?
To je doduše bilo uobičajeno samo u malobrojnim crkvama u Hercegovini. Kako je i sam fra Žarko Ilić zapisao, pobožnost ovom svecu posebno je vezana uz utorak kao njegov tjedni dan. Svake godine, točno 13 utoraka prije samog blagdana, vjernici u ovoj župi započinju pobožnost 13 utoraka svetom Anti. Ova posebna duhovna praksa je prilika za vjernike da se još dublje povežu s ovim omiljenim svetcem i izraze svoju predanost i ljubav prema njemu. Njegova krunica sastoji se od trinaest Očenaša, Zdravo Marija i Slava Ocu s jednim Vjerovanjem u spomen na dan njegova blagdana, 13. lipnja, kao i od poznate pjesme "Ako tražiš čudesa".
Doduše, prema fra Žarkovim riječima, u prošlosti se pobožnosti ovom svecu u ovoj župi nisu održavale samo 13 utoraka uoči samog blagdana već svakog utorka tijekom cijele godine. Ova tradicija je nažalost utihnula nakon Drugog svjetskog rata, jednako kao i mnogi drugi vrijedni običaji ovoga kraja. No, srećom, ponovno je zaživjela 1985. godine zahvaljujući poticaju fra Bonifacija Barbarića i nekolicine odgajatelja u Franjevačkom novicijatu. Oni su prepoznali važnost održavanja kontinuirane pobožnosti svetom Anti i hrabro su je obnovili.
Ova revitalizirana praksa postala je poput svjetionika koji vjernike vodi prema dubljoj duhovnosti i povezanosti s ovim svetcem. Okupljanje vjernika svakog utorka, bez obzira na godišnje doba ili vremenske uvjete, stvorilo je nevjerojatan duh zajedništva i predanosti koji se doduše najviše osjeti na samu uočnicu. Ova tradicija vraća nam sjećanje na bogatu duhovnost naših predaka i podsjeća nas da vjera ne poznaje vremenska ograničenja. Svaki utorak postao je prilika za izražavanje zahvalnosti svetom Anti i traženje njegove zaštite i zagovora.
Fra Andrija nam je otkrio zanimljivu činjenicu o molitvi i postu u pobožnosti svetom Anti. Prema njegovim riječima, u ovoj župi molitva i post su uobičajeni među svim uzrastima i oba spola, međutim, primijetio je da su žene obično mnogo predanije. "No, iznenađujuće je i ohrabrujuće vidjeti da se u posljednje vrijeme sve više muškaraca uključuje u organiziranje i predvođenje molitve krunice."
Naš sugovornik je to opisao kao vrlo drag i lijep pomak, jer ukazuje na promjenu u tradicionalnoj podjeli spolnih uloga i jačanje zajedničke duhovne prakse. "Vidjeti muškarce kako preuzimaju aktivnu ulogu u organiziranju i predvođenju molitve krunice svakako je lijep prizor i potvrda da se tradicija mijenja u skladu s vremenom", kazao je.
U početku, odaziv na pobožnost svetom Anti bio je prilično skroman u usporedbi s brojem žitelja župe. Fra Žarko u svom djelu bilježi da se samo oko četrdesetak ljudi okupljalo na tim molitvama. No, sve se promijenilo 1989. godine kada je pobožnost pomaknuta na kasniji sat. Ta jednostavna promjena vremena pokazala se kao ključna, jer je broj ljudi koji su sudjelovali u pobožnostima gotovo udvostručen. Staru crkvu na Humcu počelo je redovito popunjavati oko 150 vjernika koji su se željeli pomoliti svetom Anti.
Danas, zbog velikog interesa i srčane predanosti vjernika, pobožnosti su preseljene iz stare u novu, mnogo prostraniju crkvu. Gotovo sve klupe su ispunjene ljudima koji se redovito okupljaju kako bi zajedno molili, zahvaljivali i izražavali svoju predanost svetom Anti. Ovaj izvanredan odaziv svjedoči o dubokoj pobožnosti i vjeri, ali i o širokom povjerenju u zagovor svetog Ante. Njegova moćna prisutnost i djelovanje nadahnjuju sve prisutne i stvaraju posebno ozračje duhovne bliskosti.
Dok promatramo mnoštvo ljudi koji se okupljaju na pobožnostima, ne možemo ne biti dirnuti snagom zajedništva i ljubavi koja ispunjava crkveni prostor. Svaki pojedinac dolazi s vlastitim nakanama, potrebama i zahvalnošću, ali svi se združuju u zajedničkoj molitvi i vjeri.
Iz prošlosti se očuvala jedna zanimljiva tradicija koja se i danas njeguje - na sam blagdan, nitko ne obavlja teške fizičke poslove, ne samo u ovoj župi nego i na širem području. Ova praksa datira još iz davnih vremena, kada se rad u takvim trenucima smatrao teškim grijehom. Činjenica da ljudi i danas poštuju ovu praksu svjedoči o dubokoj vjeri i poštovanju prema svetom Anti.
Dan kada se svjetlo i molitva sjedinjuju u župi Humac
Kad svane 13. lipnja, Ljubuški svake godine iznova zasja nekim posebnim sjajem, u zraku se osjeti uzbuđenje, a Humac, kao srce hercegovačke duhovnosti, vrvi od naroda koji se okuplja kako bi zajednički slavili ovog voljenog sveca.
Od davnina, na sam blagdan ovog Čudotvorca, župa Humac svojim vjernicima pruža posebno duhovno iskustvo. Mise se slave od rane zore, a već u 4:30 ujutro započinje ispovijed, otvarajući vrata duhovnog iscjeljenja. Prva misa, koja se slavi već u 5 sati ujutro, pruža okrepu za hrabre hodočasnike koji su putovali cijelu noć kako bi prisustvovali ovoj svečanosti. Na pučkoj misi u 11 sati upriličuje se svečana procesija sa svečevim kipom.
Fra Andrija je u tijeku našeg razgovora istaknuo veoma zanimljivu činjenicu: "Iako ova svetkovina nije zapovjedna, na svim misama diljem Hercegovine okupi se više vjernika nego ijedne nedjelje kroz godinu. To je nevjerojatan prizor koji svjedoči koliko je sveti Ante duboko usađen u naša srca i duše."
Čudesna ozdravljenja
Sveti Ante, poznat kao čudotvorac i zagovornik, ostavio je dubok trag u životima mnogih vjernika kroz svoja čudesna ozdravljenja. Ljudi diljem svijeta svjedoče o iznenađujućim iscjeljenjima koja su doživjeli uz pomoć ovog svetca. Od neobjašnjivih ozdravljenja tjelesnih bolesti do iscjeljenja duše i uma, sveti Ante ostao je kao izvor nade i utjehe za mnoge.
Fra Andrija nam je ispričao niz nevjerojatnih pričao čudesima koja su se dogodila kroz zagovor svetog Ante. "Mnogi su vjernici svjedočili ozdravljenjima, pronalasku izgubljenih stvari i nevjerojatnim promjenama u svojim životima. To je samo pokazatelj snažne prisutnosti svetog Ante u našem svijetu, kao i njegove blizine Bogu."
Priče o ozdravljenjima po njegovom zagovoru prepune su čudesnih događaja. Ljudi su se oslobodili dugotrajnih bolesti, rane koje nisu godinama prolazile zacjeljivale su iznenada, a invalidnost je ustupila mjesto obnovljenoj snazi. Mnogi su svjedočili da su se nakon molitve svetom Anti osjetili oslobođeni tereta, tjeskobe i fizičkih tegoba. Sveti Ante nije samo izvor čudesnih ozdravljenja, već je i utjeha za one koji se suočavaju s duhovnim teškoćama i patnjom.
Iako će možda mnogima zvučati čudno, nisu samo katolici ti koji se utječu ovome svetcu. Naš gvardijan nekoliko je puta istaknuo da je sveti Ante čudotvorac kojemu se utječu ljudi svih religija. Fra Žarko, u svom djelu, svjedoči o jednom nevjerojatnom ozdravljenju koje je doživjelo jedno vjerničko srce uz pomoć svetog Ante.
Naime, mladi Ibrahim Zurić, Omerov iz Ljubuškog, koji je bio suočen s dugom i neizlječivom bolešću, pronašao je svoje ozdravljenje po zagovoru svetog Ante. Iako su liječnici tog vremena smatrali da nema nade za njega, njegovo tijelo se iznenada počelo oporavljati. Ibrahim je bio tako zahvalan za to čudo da je odlučio istražiti vjeru koju je sveti Ante širio. Vremenom je sve više zavolio tu vjeru i konačno je prihvatio katoličanstvo. Na blagdan svetog Ante, 13. lipnja 1883. godine, u crkvi na Humcu, fra Jure Nižić ga je krstio na ime Jure. Već sljedeće godine, stupio je u brak i s vremenom je dobio brojno potomstvo. Njegova obitelj bila je svjedočanstvo Božje milosti koja se prelila na njih kroz zagovor svetog Ante.
Ali, priče o čudesnom zagovoru svetog Ante ne završavaju ovdje. Godine 1927., jedna žena koja je bila nevjernica, po zagovoru ovoga Čudotvorca, doživjela je povrat svojeg potpuno izgubljenog vida u mjesnoj zavjetnoj crkvi na Humcu. Njezin povratak osjetila bio je poput čarolije, a to je bilo još jedno svjedočanstvo o snazi svetog Ante koji se brine za sve ljude, bez obzira na njihovu vjeru.
Osim toga, u prošlosti su djeca nakon svojega čudesnog ozdravljenja u znak zahvale nosila franjevačko odijelo kakvo je nosio i njihov „nebeski liječnik“ sveti Ante.
Čudesni zagovor svetog Ante: Zavjetni darovi koji su oblikovali vjernička srca
Na ovim prostorima, sveti Ante se ističe kao jedan od najomiljenijih svetaca, osobito kada su u pitanju zavjetni darovi. Malo koji svetac može se usporediti s njim po broju i raznolikosti darova koji su poklonjeni crkvenim ustanovama ili siromasima na njegovu čast.
"U prošlosti su najčešći darovi bili novac i stoka, a vjernici su ih predavali kao izraz svoje pobožnosti i zahvalnosti", kazao je fra Andrija. Ova tradicija nije iščeznula i među žiteljima župe Humac nastavila se sve do danas, a darivatelji najčešće ističu da svoje darove daju na čast svetog Ante i za napredak svog blaga.
Tradicija koja traje kroz vjekove
Na Humcu, štovanje svetog Ante je duboko ukorijenjeno u duše vjernika. Ova svetkovina je postala središnji događaj u životu zajednice, a prisutnost ovoga svetca čudotvorca osjeti se u zraku dok se blagdan približava.
Još od davno minulih vremena, tradicija je postepeno rasla i nadograđivala se, uvijek prateći vjernike na njihovom duhovnom putu. I danas, na Humcu, sveti Ante ostaje voljen i štovan, okupljajući ljude iz svih krajeva. To je mjesto gdje se susreću povijest i vjera, stvarajući jedinstvenu atmosferu koja dira srca svih prisutnih. Ova tradicija svjedoči o vjeri, predanosti i ljubavi kojom se časti sveti Ante, čuvajući živim njegovo naslijeđe kroz generacije.
Kada čovjek za svog života odluči i ostvari dobro poglavito plemenito djelo, onda je red da se progovori o njemu i o djelu koje čini. Ante Zovko svoje djetinjstvo i mladenačke dane proveo je u Pologu…
Vezani članci