Za Stanislavu Borovac rijeka Trebižat nije samo voda što teče kroz krajolik – ona je dio identiteta, uspomena i svakodnevice. Još kao dijete gledala je autobuse kako dolaze u njezino rodno selo, dovodeći prve grupe turista na vožnju kanuom. Danas, godinama kasnije, zajedno s kolegom Stankom Zlopašom vodi priču koja je prerasla u simbol čapljinskog avanturizma – Canoe Safari na Trebižatu.
„Mi doslovno živimo ovu rijeku“, kaže s osmijehom. „Ona nam je posao, ali i način života.“
Hercegovina je posljednjih godina sve traženija među ljubiteljima aktivnog i ekoturizma. Ipak, Stanislava vjeruje da njezina najveća prednost nije samo u ljepoti pejzaža, nego u autentičnosti.
„Ovdje turisti još uvijek mogu osjetiti ono što je rijetkost – mir, tišinu, miris smilja i kadulje, domaću hranu i iskrenu gostoljubivost. U sat vremena vožnje prelazite iz planina u doline, od vinograda do slapova. To je raznolikost koja se ne može kopirati.“
Iako prepoznaje napore pojedinaca i institucija koje se trude razvijati održivi turizam, Stanislava ne skriva da sustav često ide sporije od prirode.
„Imamo sjajne ljude koji razumiju koliko je važno očuvati ono što nas čini posebnima. Ali administracija i zaštita prirodnih lokaliteta još uvijek traže više pažnje i brže reakcije. Jer ako izgubimo rijeke i krajolik, izgubit ćemo i smisao turizma u Hercegovini", kaže Borovac za CGS.
Gosti koji dolaze na Canoe Safari, bilo iz Bosne i Hercegovine bilo iz inozemstva, rijetko ostaju ravnodušni. Oduševljava ih čistoća vode, boja rijeke i mir koji doživljavaju dok klize niz Trebižat.
„Kad ih vidim kako na kraju ture samo šute, gledaju u rijeku i dišu punim plućima, znam da su shvatili. To je trenutak kad postanu dio tog sklada“, priča Stanislava.
A sezona? Za nju zapravo nikada ne prestaje.
„Kad se završi kanu-sezona, počinje biciklizam, vinske rute, kulturne ture. Naše zime su blage, idealne za aktivni odmor. Ljudi koji dolaze izvan glavne sezone traže tišinu i autentičnost – i upravo to im nudimo.“
Na pitanje o izazovima s kojima se susreće kao žena u avanturističkom turizmu, Stanislava odmahne rukom.
„Nikada nisam to gledala kroz tu prizmu. Svaki posao ima prepreke, ali one su mi uvijek bile motiv. Avanturizam traži fizičku snagu i odlučnost, ali i empatiju i komunikaciju – i mislim da je ta kombinacija ključ.“
Posebno naglašava da turizam i zaštita prirode moraju ići ruku pod ruku.
„Bez očuvane prirode nema ni turizma. Nažalost, često svjedočimo pritiscima na naše rijeke – hidrocentrale, brane, zagađenja. Svaki od nas ima odgovornost čuvati ono što imamo. Potrebno je više suradnje i manje deklarativne brige.“
A mladima u Hercegovini poručuje:
„Ostanite, vjerujte u svoj kraj i radite s ljubavlju. Hercegovina ima ogroman potencijal, ali treba ljude koji ga vide. Turizam nije samo posao, to je način da oživimo svoje naslijeđe. Kad vidite da se gosti vraćaju – ne samo zbog prirode nego zbog osjećaja koji su doživjeli – znate da radite pravu stvar.“
Ovaj medijski sadržaj nastao je u okviru projekta Centra za građansku suradnju „Promoviranje participacije građana u lokalnoj upravi“, uz financijsku potporu Nacionalne zaklade za demokraciju (NED).
Vezani članci