Mlaćo i Cikotić: Vještak obrane tvrdi da zabilješka o likvidaciji Hrvata nije naredba

Zabilješka o likvidaciji zarobljenika u rokovniku Dževada Mlaće ponovno je bila predmet rasprave na suđenju za zločine u Bugojnu. Vještak obrane Enver Mujezinović ustvrdio je da sporni zapis ne predstavlja zaključak, stav ni naredbu Ratnog predsjedništva, dok je tužiteljstvo naglasilo da ni ne tvrdi kako je zabilješka nastala na sjednici, nego nakon nje.

Mujezinović, vještak vojne struke, rekao je da je analizirao Mlaćin rokovnik i bilješke tajnika Ratnog predsjedništva. Posebno se bavio tezama izlaganja sudionika sjednice iz srpnja 1993. godine, kada je nastala sporna zabilješka.

„Ovaj sporni tekst ispod margine nije zaključak ni stav zauzet na sjednici… Ne može se smatrati prijedlogom, zaključkom, a posebno ne naredbom”, izjavio je Mujezinović, dodajući da takvih navoda nema u tajnikovim bilješkama.

Prema njegovim riječima, nije moguće utvrditi čije su riječi o likvidaciji zapisane u rokovniku. Kazao je da ima određene pretpostavke te naveo kako je u rokovniku zabilježeno da je Ismet Duvnjak tijekom izlaganja govorio o radikalnom obračunu.

Rasprava o ovlastima Ratnog predsjedništva

Vještak je naveo da na sjednici nije bilo predstavnika vojske u čijoj su nadležnosti bili zarobljenici. Ustvrdio je i da Ratno predsjedništvo vojsci nije bilo nadređeno.

Dževad Mlaćo optužen je da je kao predsjednik Ratnog predsjedništva Bugojna naredio ubojstva zarobljenika hrvatske nacionalnosti. Selmi Cikotiću na teret se stavlja da kao zapovjednik Operativne grupe Zapad Armije BiH nije spriječio mučenja i ubojstva ratnih zarobljenika niti poduzeo mjere za kažnjavanje podređenih.

Tužitelj Mladen Vukojičić pitao je Mujezinovića zbog čega u nalazu govori o sugestijama i očekivanjima Ratnog predsjedništva, kada se na jednoj od sjednica navodi: „Izvršiti smjenu komandira policije.”

Mujezinović je odgovorio da je govorio općenito o brojnim sjednicama te ponovio da je u pojedinim slučajevima korištena neodgovarajuća terminologija.

Na pitanje je li zapovjednik policije smijenjen, vještak je odgovorio da nije i da nije postojala obveza postupanja po zaključku Ratnog predsjedništva. Tužitelj je na to rekao da postoje dokumenti koji pokazuju da je po zaključku postupljeno.

Pitanja o popisu zarobljenika

Mujezinović je kazao da nema popisa takozvanih ekstremnih zarobljenika Hrvatskog vijeća obrane. Prema njegovu iskazu, Ratno predsjedništvo posljednji je put taj popis spominjalo na sjednici 12. kolovoza, tražeći ga kako bi zauzelo stav.

Vještak je to obrazložio potrebom što bržeg razvrstavanja velikog broja zarobljenika u uvjetima nedostatnih resursa. Dodao je da je i više zapovjedništvo inzistiralo na puštanju zarobljenika te da je bilo intervencija.

Tužitelja i članove sudskog vijeća zanimalo je zašto je Ratno predsjedništvo inzistiralo na žurnoj dostavi popisa osoba označenih kao ekstremisti.

Mujezinović je odgovorio da je Vrhovno zapovjedništvo tražilo što brži povratak zarobljenih civila kućama. Naveo je da je trebalo obraditi više od 400 zarobljenika, a počinitelje određenih djela prebaciti u Zenicu. Podaci o zarobljenima, dodao je, bili su potrebni i zbog Crvenog križa i promatrača.

Tužitelj osporavao dio nalaza

Vukojičić je osporavao vještakovu tvrdnju da jedinim putem prema Zenici nisu mogla proći veća vozila. Pitao ga je zašto u nalaz nije uvrstio vojni dokument u kojem se govori o osiguravanju vozila i planiranju pratnje za prijevoz zarobljenika.

Mujezinović je odgovorio da su u tom dokumentu iznesena samo saznanja sigurnosnog tijela.

Govoreći o spornoj zabilješci u rokovniku, tužitelj je naglasio da tužiteljstvo ne tvrdi kako je nastala tijekom sjednice Ratnog predsjedništva, nego poslije nje.

Odgovarajući na pitanja Cikotićeve obrane, Mujezinović se složio da je optuženi na sjednicama Ratnog predsjedništva bio devet puta, u svojstvu gosta koji je izvještavao o određenim pitanjima. Potvrdio je da Cikotić nije sudjelovao u donošenju odluka.

Nastavak suđenja zakazan je za 20. listopada.