Kako je Tito umro? Pjevao na ruskom jeziku i sanjao Kineze

Prije 46 godina, 4. svibnja 1980., umro je Josip Broz Tito, predsjednik Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Posljednje mjesece njegova života obilježila je teška borba liječničkog konzilija za njegovo preživljavanje.

Predrag Lalević, kirurg i anesteziolog koji je 16 godina bio Titov osobni liječnik, pratio ga je na 106 putovanja u inozemstvo. Bio je i član konzilija koji je brinuo o Titu tijekom njegova liječenja u Kliničkom centru u Ljubljani.

U intervjuu koji je dao u 87. godini, Lalević je opisao i posljednje trenutke Titova života, uključujući trenutak kada je isključio uređaje koji su ga održavali na životu.

„Tito se polako gasio“

„U prijepodnevnim satima započela je hemodijaliza. Međutim, nakon nekog vremena krvni tlak naglo je pao i nije ga bilo moguće stabilizirati, pa je postupak morao biti prekinut“, ispričao je Lalević.

Nakon toga su se, prema njegovim riječima, oko Titova kreveta okupili svi članovi konzilija, dežurni liječnici i medicinske sestre koji su se brinuli o predsjedniku.

„Tito se polako gasio“, kazao je Lalević.

Iako je respirator radio bez poteškoća, promjene na elektrokardiogramu upućivale su na to da se približava kraj.

„U 15.05 sati EKG je naposljetku pokazao ravnu liniju, što je značilo da je srce prestalo kucati. U potpunoj smo tišini još petnaestak minuta stajali pokraj kreveta“, prisjetio se Lalević.

Isključio respirator, EKG i elektrostimulator

Nakon toga je, kako je opisao, pogledao profesora Bogdana Brecelja, najstarijeg člana liječničkog konzilija. Pokazao mu je uređaje koji su i dalje zvučnim signalima označavali da rade.

„Kimnuo je glavom, dajući mi znak da ih isključim. Isključio sam respirator, EKG monitor, elektrostimulator srca i elektroničku pumpu za intravenoznu primjenu lijekova. Potom smo napustili sobu“, rekao je Lalević.

Titovo zdravlje dugo je skrivano od javnosti

Titovo je zdravlje, uz iznimku trovanja hranom u Egiptu 1964. godine i upale pluća koju je prebolio godinu poslije u Bugarskoj, dugo bilo dobro.

Od javnosti se, međutim, skrivala činjenica da je bolovao od šećerne bolesti.

Zdravstvene tegobe koje su se pojavile 1979. godine nisu ga spriječile da posjeti Kuvajt, Irak, Siriju, Jordan, Sovjetski Savez, Alžir, Libiju, Maltu, Kubu i Rumunjsku.

„Najviše su ga mučili reumatski bolovi u nogama, zbog kojih se pri hodanju oslanjao na štap. Tijekom dočeka 1980. godine u vojnom lovištu u Karađorđevu postalo je očito da se kreće uz velike bolove pa smo odlučili da odmah ode u Klinički centar u Ljubljani“, kazao je Lalević.

Prema njegovim riječima, Tito je pred smrt pjevao na ruskom jeziku i sanjao Kineze. Lalević je dodao da mu je nakon Titove smrti trebalo šest mjeseci da se u potpunosti oporavi.

Josip Broz Tito umro je u Kliničkom centru u Ljubljani u nedjelju, 4. svibnja 1980. godine. 

Pokopan je u Kući cvijeća u Beogradu. Njegova supruga Jovanka Broz, koja je godinama polagala cvijeće na njegov grob, umrla je 20. listopada 2013. godine.