Istraživački novinari razotkrili priču o 'Sarajevskom safariju': Sve je i dalje na razini glasine

Priča o navodnom “Sarajevskom safariju”, prema kojoj su stranci tijekom opsade Sarajeva plaćali pripadnicima srpskih snaga kako bi pucali na stanovnike opkoljenog grada, ponovno je dospjela u fokus javnosti, ali tri desetljeća nakon prvih tvrdnji i dalje nema čvrstih dokaza koji bi je potvrdili.

Kako piše Detektor/BIRN, tvrdnje su ponovno aktualizirane nakon knjige talijanskog autora Ezija Gavazzenija “I cecchini del weekend”, odnosno “Vikend snajperisti”, u kojoj se navodi da je više od 400 stranaca, među njima oko 230 Talijana, plaćalo za odlazak na položaje oko Sarajeva.

Međutim, analiza Detektora/BIRN-a pokazuje da se priča i dalje temelji na oskudnim dokazima, proturječnim iskazima i izvorima koji često nemaju neposredna saznanja o onome što se navodno događalo.

Prvi medijski navodi o takvoj praksi pojavili su se još 30. ožujka 1995. godine u talijanskom listu Corriere della Sera, dok je Sarajevo još bilo pod opsadom. Priču je dva dana poslije prenijelo sarajevsko Oslobođenje, no nakon toga nije uslijedila istraga koja bi dala jasne rezultate.

Novi val zanimanja pokrenut je 2022. godine dokumentarnim filmom slovenskog redatelja Mirana Zupaniča “Sarajevo Safari”, a potom i Gavazzenijevom knjigom. BIRN se, nakon objave knjige, vratio ključnim izvorima, analizirao njihove iskaze i pregledao sudske spise.

U središtu priče nalaze se iskazi Edina Subašića, ratnog obavještajnog analitičara Armije BiH, i Michaela Giffonija, nekadašnjeg talijanskog diplomata. Subašić tvrdi da je krajem 1993. pročitao izvješće sa saslušanja srpskog dobrovoljca iz Paraćina, koji je navodno govorio o strancima, uključujući Talijane, koji su putovali prema položajima oko Sarajeva.

Prema Subašićevoj verziji, tadašnje bosanskohercegovačke obavještajne strukture informacije su proslijedile talijanskoj službi SISMI. Giffoni, međutim, osporava dio tih navoda, posebno tvrdnju da su talijanski agenti djelovali u okviru UNPROFOR-a. On tvrdi da je o razmjeni informacija čuo tek nakon dolaska u Sarajevo u listopadu 1994. godine.

Detektor/BIRN navodi kako upravo ta neslaganja otvaraju pitanje pouzdanosti ključnih svjedočenja na kojima se temelji knjiga koja je ponovno pokrenula međunarodnu raspravu o “snajperskim safarijima”.

Spornim se pokazuje i broj navodnih sudionika. Giffoni ne isključuje mogućnost da su pojedini stranci plaćali kako bi pucali na Sarajevo, ali brojke iz Gavazzenijeve knjige smatra pretjeranima. I Subašić je za BIRN izrazio sumnju u tvrdnju da je riječ bila o stotinama ljudi.

Posebno problematični ostaju navodi o navodnom “cjeniku” za žrtve. I Giffoni i Subašić izrazili su skepsu prema takvim tvrdnjama, dok Gavazzeni navodi da prenosi ono što su mu rekli izvori.

BIRN ističe da u istrazi u Milanu, kao ni u istragama koje su pokrenute u Austriji i Belgiji, zasad nema materijalnih dokaza koji bi potkrijepili tvrdnje o organiziranom dolasku stranaca koji su plaćali da pucaju na građane Sarajeva.

Navode je odbacio i Marko Lugonja, koji je tijekom rata vodio Odjel sigurnosti Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske Republike Srpske, tvrdeći da bi za takvu praksu morao znati. S druge strane, bivši načelnik Glavnog stožera Armije BiH Sefer Halilović rekao je da nikada nije dobio obavještajne informacije o takvom fenomenu.

Detektor/BIRN navodi i da se u arhivima sedam predmeta koji se odnose na opsadu Sarajeva pred Haaškim tribunalom pojavljuju samo dva spominjanja nečega što nalikuje priči o “safariju”, ali bez dokaza o organiziranoj praksi stranaca koji su plaćali za sudjelovanje.

Istraživačica Fonda za humanitarno pravo Jovana Kolarić upozorava da se u javnosti često miješaju strani dobrovoljci i plaćenici s navodnim “safari turistima”. Prema njezinim riječima, u ratovima na prostoru bivše Jugoslavije bilo je stranih boraca u različitim vojskama, ali to ne znači da su oni bili osobe koje su plaćale kako bi pucale na civile.

Zaključak analize Detektora/BIRN-a jest da priča o “Sarajevskom safariju” ostaje jedna od najmračnijih i najkontroverznijih tvrdnji vezanih uz opsadu Sarajeva, ali i da, unatoč novim knjigama, filmovima i istragama, još nema materijalnih dokaza koji bi potvrdili razmjere o kojima se govori u javnosti.

Cijelo istraživanje čitajte OVDJE.