VIDEO  Hercegovac Bono iz Izbična u 101. godini zida suhozid, vozi auto i već planira što će saditi dogodine

Za iduću godinu Bono Pavković već ima plan: u vrtu posaditi grah. Prije toga treba dovršiti suhozid, a taj posao i dalje obavlja sam, s navršenih 100 godina. Do vrta odlazi automobilom, alat još nije odložio, a sugovornike između poslova zabavlja dosjetkama.

Bonaventuru Bonu Pavkovića u Izbičnu kod Širokog Brijega posjetila je ekipa Glasa Hercegovine. Rođen je 14. veljače 1926. godine, živi sam i svakodnevicu organizira oko poslova koje još može i želi raditi.

Kada ga je novinar pitao odakle mu toliko snage, odgovor je bio kratak:

„Atomska energija.“

Rad do podneva, pa ponovno poslijepodne

Bono govori da ustaje oko pet sati ujutro. U vrtu radi do podneva, zatim odlazi kući, a poslu se vraća oko 16 ili 17 sati. Tako je, kaže, proveo cijelo ljeto.

„Svaki dan radim, cilo ljeto“, ispričao je za Glas Hercegovine.

Na zemlji koju sada uređuje ove godine nije ništa sadio. Prekopao ju je i posvetio se zidu. Objašnjava da je zidanje naučio još kao dijete, a poslije je radio i kuće i zidove oko vrtova.

Suhozid koji sada slaže povezuje s proširenjem ceste uz vrt, zbog čega je, prema njegovu objašnjenju, odlučio pomaknuti zid i urediti prostor. Dok razgovara s novinarom, pokazuje i što još treba dovršiti.

Za taj posao nisu dovoljne samo ruke. Treba poznavati kamen, znati gdje ga udariti i kako ga uklopiti na predviđeno mjesto. Bono se tim znanjem služi i u drugom stoljeću života.

Vozački ispit položio sa 72 godine

Automobil mu i dalje služi za kratke odlaske. Kaže da ne vozi po gradu, nego prelazi udaljenost od približno 700 metara. Vozački ispit položio je tek s navršene 72 godine, prema vlastitim riječima iz prvog pokušaja.

Govori i da nakon operacija oba oka čita bez naočala. Večeri ponekad provodi uz nogomet, pa je tijekom razgovora spomenuo da je prethodne večeri utakmicu gledao do 23 sata.

„Slabo su igrali ovi naši“, prokomentirao je.

Posebno teško sjećanje veže uz povratak kući 1946. godine. Ispričao je da ga majka tada nije prepoznala jer je imao svega 30 kilograma.

Iza njega su desetljeća poljoprivrednih poslova, nošenje duhana u Bosnu i rad u inozemstvu. U Švicarskoj je, kaže, proveo deset godina.

Prisjećajući se nekadašnjeg života u Izbičnu, govori o kopanju, krumpiru, kukuruzu i držanju ovaca, koza i svinja. Živjelo se od onoga što se moglo uzgojiti i zaraditi radom. Danas je, kaže, stoke u selu malo, a svojih vršnjaka više nema.

„Moje generacije nema“, rekao je.

Za ponovnu ženidbu imao je uvjet

Bono je udovac i prima mirovinu. Na pitanje je li razmišljao o ponovnoj ženidbi odgovara da jest, ali je tražio ženu od 65 do 70 godina koja zna voziti.

Razgovor o ženidbi brzo je pretvorio u šalu, kao i brojne druge teme tijekom susreta. Rado postavlja zagonetke, zadirkuje sugovornike i prisjeća se mladosti.

„Ja sam bio prvi momak u Širokom Brijegu“, pohvalio se, pa ispričao da su djevojke nekada i pjesmom spominjale njegovo ime.

Ipak, kada ga pitaju postoji li tajna dugog života, nema poseban recept. Svoju životnu filozofiju objašnjava riječima:

„Podaj Bogu Božje, a sirotinji svoje, a sebi svoje. I nema problema.“

U vrtu još ima posla

Za grijanje danas kupuje drva. Nekada ih je i sam pripremao, ali kaže da to više ne može. Za jednu zimu treba mu otprilike osam do deset kubika drva.

Ono što može, nastavlja raditi. U razgovoru se zato vraća kamenu, zidu i zemlji koju uređuje. Ako ga zdravlje posluži, dogodine će ondje posaditi grah.

Cijeli razgovor s Bonom Pavkovićem pogledajte na YouTube kanalu Glas Hercegovine.