Bilić: Kad sam čuo da ne idemo na SP, htio sam se ubiti

- Četiri godine za izbornika je optimalno, možda je čak i to predugo, reprezentacija nije klub. Mnoge se stvari moraju poklopiti da ostaneš šest ili više godina!

Nakon što je spušten zastor na kvalifikacije za SP, mediji su rekli - Bilić je “dead-man walking”! No, mediji često griješe, Bilić je u anketama i po općem mišljenju javnosti i nakon debakla predstavljen kao “smokvin list” na golom tijelu hrvatskog nogometa. I ostao je...

• Kakva je bila noć nakon što je Ukrajina pobijedila Englesku? Teško je bilo biti sam tih sati?

- Teško i razočaravajuće! Većina ljudi je pobjedu Engleske uzimala kao realnu i normalnu stvar. Ja sam mislio drukčije, nisam želio lagati sebe i druge, znao sam da Engleska može i izgubiti. Kao što su se mučili s Ukrajinom u Londonu, kao što su igrali nulu do 55. minute s Andorom, kao što su u Kazahstanu izgledali blijedo, samo su protiv nas briljirali! Njihov poraz u Dnjepropetrovsku nije bio šok, samo razočaranje. Osjećao sam se prazno, ali ne i prevareno, kao većina Hrvata. Nakon toga je atmosfera i u nas postala klimava, jedva smo izvukli taj Kazahstan...

• Buđenje je bilo grozno?

- Nisam znao da li da se ‘umijem ili ubijem’...

• Onda ste se sudarili s kritikama. Narod vam je želio pružiti još jednu priliku, jer, narodu ste simpatični, novinari su vas smjenjivali. Koji je detalj presudio da se odlučite na ostanak?

- Željeli smo ostati jer smo shvatili da smo ispali zbog banalnih razloga. I nije to bila odluka, već želja, nada da će nam pružiti još jednu priliku. Za to su morali biti igrači, za takvu odluku smo morali dobiti podršku javnosti, a s tim se trebao složiti i poslodavac. Za igrače smo znali, oni su bili uz nas, puls javnosti smo osjetili. Ankete s ulica su pokazale da nismo izgubili kredit kod običnih ljudi. No, rekli smo ‘da’ tek kada nam je i Vlatko Marković rekao da bi želio produljiti suradnju, ipak smo ovisili o stavu nogometne vlade.

• Mijenja li se sada odnos prema medijima, koji su vas slali na giljotinu?

- Može nam se sviđati nečije mišljenje ili ne, ali i na ‘sječu glava’ bili smo spremni! Cijeli život smo u tom poslu, sve je to ples na tankoj žici. I u najsvjetlijim trenucima našeg mandata, nakon pobjeda nad Engleskom, znali smo se zapitati - kako ćemo se ponašati kad krene po zlu? Znamo da su otrovni članci već napisani i čekaju u ladici. Prihvaćamo nogometnu kritiku, ali poduprtu argumentima, ne želimo se upuštati u paušalne razgovore.

• Hoćete li ići u Južnu Afriku? Ondje će najvjerojatnije igrati i neke momčadi s kojima ćemo se sudariti u kvalifikacijama za EP?

- Može se dogoditi da nikoga od naših suparnika neće biti tamo. Ali, to je mala mogućnost. No, pratit ćemo sve momčadi iz naše kvalifikacijske grupe, koja će u veljači biti izvučena u Varšavi.

• Možda ćete biti komentator nekih novina ili TV postaje?

- Javljaju se i novine i televizije, glasnogovornik Gavran mi je rekao da me traže Daily Telegraph, za koji sam nekada pisao kolumne, i BBC. Međutim, ne želim nauštrb važnih utakmica prihvatiti taj posao.

• Jeste li našli nasljednika Nike Kovača?

- Teško je nadomjestiti braću Kovač, koji su u kabini i na terenu bili produžena ruka stožera. Znamo da Darijo Srna nije Niko Kovač, ali ni Kovač nije Srna! Ako je Luka Modrić lider igre, Srna ima sve kvalitete da bude vođa i kapetan. Zapravo, tražimo grupu igrača koji će nadomjestiti Niku Kovača. Uvijek smo imali sedam, osam igrača koji su stajali uz Niku i koji su bili kičma momčadi. Kičmu imamo i danas, dozrela je grupa igrača poput Ćorluke, Modrića, Kranjčara i Eduarda i oni će biti najčvršće karike ovog lanca. Tako nije bilo u Moskvi, kada smo igrali prvu utakmicu, u Moskvi su odgovarali samo za sebe i svoju igru, ali danas moraju vući i druge. I ne samo Srna, Modrić, Kranjčar, Ćorluka i Eduardo, već i Šimunić, Križanac, Olić i Runje. To je bio prvi uvjet da nastavimo u istom sastavu. I kada smo hladnih glava ustanovili da imamo 15 igrača na koje možemo nasloniti našu ambicioznost, koji mogu iznijeti stvar, ostali smo.

jutarnji list