Tony Cetinski emotivno se oprostio od oca Mirka

O razgovorima koje više neće moći voditi, zagrljajima za koje je mislio da još ima vremena i uspomenama koje ostaju, Tony Cetinski pisao je u emotivnom oproštaju od oca Mirka. Hrvatski pjevač na društvenim mrežama objavio je osobnu poruku u kojoj je ocu zahvalio za život i sve što mu je pružio te poručio da će dio njega živjeti u svakoj pjesmi koju otpjeva srcem.

Mirko Cetinski, istarski i hrvatski glazbenik, preminuo je u četvrtak, 15. listopada, nakon duge i teške bolesti. Njegova glazbena karijera trajala je šest desetljeća, a publika ga pamti po pjesmama „Moje ludo srce“, „Plači, plači, gitaro“ i „Kupil sam ti prstenac“. Bio je i jedan od osnivača Radio Rovinja, a nastupao je na hrvatskom i talijanskom jeziku.

Tonyjevu oproštajnu objavu prenosimo u cijelosti:

„Dragi moj tata,

Postoje trenuci u životu za koje čovjek nikada ne može biti spreman. Jedan od njih je trenutak kada se mora oprostiti od vlastitog oca.

Kako se oprostiti od nekoga tko je dio tebe? Od čovjeka čiju krv nosiš, čiji glas pamtiš i čiji trag ostaje u tebi dok god dišeš?

Tata moj, toliko je toga što bih ti još želio reći. Toliko pitanja postaviti, toliko trenutaka podijeliti. A sada, kada te više nema, shvaćam koliko su dragocjene bile i one sasvim obične stvari koje smo možda uzimali zdravo za gotovo.

Život nas ponekad odvede različitim putevima. Ne stignemo uvijek izgovoriti sve što osjećamo, ne zagrlimo se svaki put kada bismo trebali, a često mislimo da za sve još imamo vremena.

Ali vrijeme nas ne pita.

Danas ne želim brojiti ono što nismo stigli. Želim pamtiti ono što smo imali. Sve lijepo, sve teško, sve naše. Jer odnos oca i sina nije uvijek satkan samo od riječi. Ponekad je u pogledu, šutnji, ponosu, brizi i ljubavi koju možda nismo uvijek znali pokazati.

Hvala ti, tata, za život koji si mi dao. Hvala ti za sve što si znao i mogao pružiti. I za sve lekcije koje ću možda tek sada, kada te nema, potpuno razumjeti.

Volio bih te još samo jednom zagrliti. Još jednom čuti tvoj glas. Još jednom imati priliku reći ti ono najjednostavnije, a najvažnije:

Volim te, tata.

Ali jedno znam: dok god živim, dio tebe živjet će u meni. U mojim mislima, uspomenama, u svakom koraku i u svakoj pjesmi koju otpjevam srcem.

I zato ovo nije zbogom zauvijek.

Ovo je samo moj način da ti kažem koliko si značio i koliko ćeš mi nedostajati.

Počivaj u miru, tata moj.

A ja ću te nositi tamo gdje rastanci ne postoje.

U svom srcu.

Zauvijek tvoj sin.“