Glumica Marijana Mikulić gostovala je u emisiji SHOWtime na Happy FM-u, gdje je s voditeljem Ivom Šarićem razgovarala o prvim školskim danima najmlađeg sina Jakova, uspjehu predstave "Mare #ženamajkaglumica", obiteljskom životu te razdoblju u kojem su ona i suprug Josip bili pred razvodom.
Predstava "Mare #ženamajkaglumica" u samo je sedam mjeseci privukla više od 15.000 gledatelja, a budući da se u njoj dotiče i vlastite obitelji, Mikulić je priznala da ju je posebno zanimalo kako će na sadržaj reagirati njezini najbliži.
"Najviše sam razmišljala o tome kako će reagirati moja mater. Ništa nije doživjela kao uvredu, tad mi je laknulo ha, ha. Muž je komentirao: 'Pa dobro, čak sam dobro ispao. Mislio sam da ćeš me više oprati.' Svi su bili zadovoljni, a najstariji sin mi je rekao: 'Ja bih ovo mogao ponovno gledati, tako mi je super.'"
Ove je jeseni u prvi razred krenuo njezin najmlađi sin Jakov, a glumica kaže da je zadovoljna podrškom koju dobiva u školi.
"Ima dobru asistenticu, učiteljica je draga i puna razumijevanja, a i stručni tim se trudi. Živahan je i još mu je teško sjediti na mjestu, ali uspijeva odraditi sve zadatke. Od druge godine svakodnevno radi na terapijama i doma, pa se sada vidi koliko mu je taj trud pomogao. Nakon zadataka dopuste mu da malo prošeta ili izađe na hodnik. Ta nam je suradnja najvažnija i zahvaljujući njoj njegovi prvi dani u školi prolaze lijepo."
Naglasila je i da Jakovljev napredak ne želi opisivati kao "pobjedu nad autizmom".
"Ljudi me često pitaju: 'Što ste radili?' Kao da postoji čarobna formula ili terapija na koju odeš tri puta i sve se promijeni. Autizam je dio Jakova i mi smo ga prihvatili takvog kakav jest. Tražimo njegove jake strane, podržavamo ga u onome što mu dobro ide i pomažemo mu da stekne samopouzdanje. Kad vidimo da iz škole izlazi sretan i zadovoljan, to nam znači najviše."
Mikulić je ispričala i situacije u kojima su Jakovu pomogli njegovi vršnjaci.
"Neo ga je još u vrtiću znao utješiti. Jednom mi je rekao: 'Jakov je bio jako uzrujan i snažno me stiskao. Boljelo me, ali znam da nije htio. Onda sam ga zagrlio i smirio se.' Taj dečko ima baš jaku intuiciju, nitko mu to nije mogao unaprijed objasniti. Nedavno mu je i Lukas prišao u razredu i rekao: 'Ništa, sve će biti u redu', pa se Jakov smirio. Djeca puno toga nauče iz onoga što svakodnevno vide, a važan su im primjer i učiteljice i asistentice."
Govoreći o roditeljstvu, prisjetila se i onoga što je ponijela iz vlastitog doma.
"Roditelji su me naučili koliko je obitelj važna, koliko znači provoditi vrijeme s djecom, ali i imati kuhanu hranu svaki dan. Na tome sam im zahvalna, iako takva očekivanja ponekad znaju biti opterećujuća. Prenijeli su mi i vjeru, koja je meni temelj, a tome učim i svoju djecu."
Dodala je kako je nekad bila uvjerena da na svoju djecu neće vikati niti ih uspoređivati s drugima.
"Uspoređivala ih nisam, ali vikala jesam i još uvijek mi se to dogodi. S vremenom sam shvatila da često nisi ljut na dijete, nego iscrpljen zbog svega drugog, pa se to prelomi doma. Zato, kad osjetim da sam frustrirana, nastojim odvojiti pola sata za sebe, smiriti se i tek se onda vratiti djeci."
Sa suprugom Josipom vjenčala se s 23 godine, a njezini roditelji tada nisu s oduševljenjem prihvatili odluku o ranom braku.
"Sjećam se da me mama pitala: 'Jesi li trudna?' Kad sam rekla da nisam, odgovorila je: 'Pa zašto se onda udaješ?' Nisu baš bili najsretniji zbog naše odluke, mislili su da bismo trebali pričekati."
U to vrijeme ona je bila u Hercegovini, a Josip u Zagrebu, zbog čega su stalno putovali jedno drugome. Kaže kako su odlučili vjenčati se i zato što su znali da njihovim roditeljima zajednički život prije braka ne bi bio prihvatljiv.
Mikulić je otvoreno govorila i o krizama kroz koje je brak kasnije prolazio.
"Prošli smo mnogo toga, uspona i padova, bili smo čak i pred razvodom. Ali danas ne žalim zbog te odluke. S vremenom smo postali dobra podrška jedno drugome, sretna sam i ništa ne bih mijenjala."
Istaknula je kako ih je, prema njezinim riječima, održala odluka da ostanu zajedno.
"Ne možeš svaki dan osjećati leptiriće kao na početku veze. Ja ih danas osjetim kad se vratim s puta i vidim da je Josip kuhao djeci, da nisu jela brzu hranu, da su obavila svoje obveze i da je Jakov bio na terapijama. Takve me stvari ponovno potaknu da se zaljubim u njega."
Dodala je kako im je važno uporište bila i vjera.
"Kad smo joj se oboje posvetili, promijenio nam se pogled na život i odnose."
Zbog brojnih putovanja povezanih s predstavom, kaže da joj je suprugova podrška posebno važna.
"Josip se jako angažirao oko djece. Počeo je kuhati gulaše i bolonjeze, a meni je zato lakše otputovati i znam da je kod kuće sve u redu. Njegova mi podrška mnogo znači, bez nje ne bismo mogli ovako funkcionirati."
Za sebe kaže da je stroža, češće povisi glas i ne popušta lako, dok je Josip pragmatičniji.
"Ne govori puno, ali dobro razmisli prije nego što nešto kaže. Mislim da smo dobar balans jedno drugome."
Uz kazalište, Mikulić bi se voljela vratiti i filmskim setovima, iako priznaje da trenutačno nema dovoljno vremena za veći angažman.
"Voljela bih snimati više filmova. Kod nas se uloge u filmovima uglavnom nude istom krugu ljudi, a ja nisam dio toga. Prije mi je zbog toga bilo teško, ali danas više ne patim. Volim biti na setu i voljela bih ponovno snimati. Trenutačno to ne bih uspjela uklopiti u raspored, no vjerujem da će doći vrijeme i za to", zaključila je.
Vezani članci