U sklopu Napretkovog tjedna kulture sinoć je u Mostaru predstavljena knjiga „Znamen na koži“ autorice dr.sc. Vesne Haluga. Radi se o doktorskoj disertaciji u kojoj autorica pokušava na vrlo zanimljiv i suvremen način približiti javnosti, ali i ovjekovječiti jedinstveno tetoviranje žena katolkinja u Bosni i Hercegovini.
U mnogim krajevima u BiH gdje žive katolici djevojke su u ranoj dobi sicale (bocale ili tetovirale) dijelove tijela - najčešće ruke. U BiH je to izraženo i najdulje sačuvano u krajevima kao što su Jajce, Dolina Lašve, Kraljeva Sutjeska, Uskoplje, Rama i u dijelovima Hercegovine(Grude). Riječ je o jedinstvenoj pojavnosti, nastaloj prije više od tisuću godina, a koja je najveći značaj imala u vrijeme osmanlijske okupacije Bosne i Hercegovine između
1463. i 1878. godine kada je tetovirani križ na čelu, prsima, rukama ili prstima, pored primarno zaštitne funkcije (sprječavanje odvođenja i silovanja od strane osmanskih osvajača), imao i identitetsko vjersko značenje pripadnosti hrvatskom narodu i katoličkoj crkvi.
Haluga je u svom obraćanju, među ostalim, kazala da joj je tetovaža kao tetovaža uvijek bila odbojna, no da je tradicionalna tetovaža nešto posebno, i da je očuvala hrvatski narod na ovim prostorima. Pozvala je one koji se žele tetovirati da to učine na ovaj način, i tradicionalni i katolički i hrvatski, a istaknula da je disertaciju pisala u vrijeme korone.
Uz autoricu o knjizi su govorili nakladnik Marko Dominović, dr. Anto Ivić i Zoran Stojanović, prof, koji je i moderirao predstavljanje.
Sjećate li se ruka svojih baka? Nosile su neobične slike na svojim rukama, prve se tetovirale i odnosile svoje tetovaže sa sobom na onaj svijet. Ruke koje su milovale, odgajale, kopale, drva i vodu…
Stojanovićeve fotografije uvelike su poslužile za ilustraciju knjige, a profesor je najavio i objavi fotomonografije, koju je s kolegom novinarem i fotografom Mladenom Topićem pripremao zadnjih godina. On je ovom prilikom istaknuo da ga je prilikom fotografiranja ruku baka fascinirala njihova strpljivost, te da je poseban osjećaj bilo ih vidjeti nedjeljom kada dolaze na misu u nošnjama i tetoviranih ruku. Strpljivost i spremnost da se njihova tetovaža zabilježi govori i o tome da su se naši stari ovim tetovažama i ponosili.
Predstavljanju knjige nazočio je i provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Jozo Grbeš, inače i sam rodom iz Rame, a ovom prilikom je istaknuo da ga je oduševila i knjiga i promocija ove lijepe tradicije. Istaknuo je da je i prigodom jednog misnog slavlja pozvao mlade da po uzoru na svoje stare učine ovo tetoviranje, kazavši da bi ipak koristio drugi termin – sicanje.
Nakladnik Marko Dominiković istaknuo je da je potražnja za knjigom velika, a osobito je u zadnje vrijeme traže iz inozemstva.
Tijekom promocije govoreno je i da tradicionalna hrvatska i katolička tetovaža zaslužuje svoj upis na listu UNESCO-a, te da će se pristupiti aktivnostima u tom smjeru u razgovoru s resornim ministarstvima. Kao temelj te kandidature poslužiti će i Halugin rad i knjiga.
Ovom prilikom se predstavio i mostarski modni brend Poppy, koji izrađuje unikatne odjevne predmete i nakit s temom tetovaže, a koji je po tome u već poznat, budući da su njihovu odjeću nosili mnogi sudionici događaja.
Vezani članci