Marina Radoš: Sasvim iskreno

Vidi originalni članak

Kada sam dobila prvih 60 maraka na Pogled.ba-u jedan drugi mi je rekao da se skuliram jer on to potroši za 60 sekundi.
Kada sam se proširila na Hercegovinu pojedinci su počeli mojim bližnjima i meni sugerirati kako se trebam povući i kako jednoj djevojci koja se treba udati u Duvno ili okolicu nije pametno da toliko ''pametuje''.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Kada sam prvi put osvojila Šimića nije postojala radosnija osoba od mene. Tada sam za deset minuta, koliko mi je trebalo da napišem tu pjesmu, zaradila 150 maraka. Za 17-godišnjakinju to je bilo bogatstvo.
Kada sam na nagovor Matee i Deje napravila ovu stranicu, kao dio marketinga za roman govorili su ovako:

- Šta će joj fan stranica, šta ona umišlja da je Severina?
- Bude li joj na stranici ikad 200 lajkova nek me pljune među oči
- Glupača pametuje. Glupača privlači pozornost.
Kada sam najavila Mikija, svi su očekivali propast.

Jedan mi je izdavač rekao: ''U 50 primjeraka printaj, svakako ćeš većinu podijeliti.''
O meni su proteklih godina govorili svašta. Jedva su čekali slike na kojima sam debela ili klepmava. Jedva se čekala promocija knjige, koja je trebala biti fijasko u polupraznoj dvorani. Jer sam ja glupa.
Jer ja volim izlaziti. Jer se ja slikam po Fejsbuku subotom.

Sto puta sam pomislila da je sve ono što su rekli ili napisali o meni istina.
Sto puta sam htjela dići ruke.
Ali nisam. Vjerovala sam u sebe ipak, posljednjim atomima snage.
Zaista je ponekad potrebno poljubiti dno da bi čovjek skočio.
I jedino mi koji smo ljubili dno znamo da se treba skočiti, ali nikad u visine.
Jedino mi koje su ponižavali ljudi koje smo najviše voljeli znamo kakav je to osjećaj.

Dragi moji, vjerujte sebi i u sebe.
Skačite i dižite se kad poljubite dno. Izvlačite posljednje atome snage iz peta. Iz inata. Iz ljubavi. Ne postoji ništa slađe od dizanja iz pepela.
Vjera u sebe je ponekad jedino što nam preostaje, ali ta vjera čini čuda.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

I nikada ne zaboravite one koji su vjerovali u vas onih loših dana kada vi niste. Ja svoje neću nikad.

Hvala vam ljudi. Doista niste svjesni koliko me činite sretnom i ponosnom. Šaljem vam četiri tisuće zagrljaja!!!

Marina Radoš

Vezani članci