Galerija Aluminij ugostila jedinstven likovni hommage bosanskomu sevdahu
Prva riječ u neobičnomu imenu postava Svedah, o sevdahu i drugim pticama, autoričinom je kovanicom, u kojoj sažima poruku koju svojim djelima odašilje. Izložba uspješno prožima dvije umjetničke grane, slikarstvo i glazbu, i to onu bosansku tradicijsku - sevdalinku, s kojom se slikarica srodila, pa je i večer otvorenja oplemenila pjesmom.
- Umjetnost poimam kao način duhovnoga traganja - kazala je, dometnuvši kako njezin susret sa sevdahom nije slučajan, nego sudbinski i kako joj je taj izričaj neodoljivim jer spaja suprotnosti, glazbeno povezuje Istok sa Zapadom, radost s tugom, intimno s javnim, što ju je privuklo na duhovnoj razini.
Izložba je, prije Mostara, gostovala u Zenici, Sarajevu i u autoričinu rodnom Aranđelovcu (Republika Srbija), a uskoro putuje i u Trst (Republika Italija). Osim sevdahu, postav je posvećen i njegovim istaknutim predstavnicima, a slikarica pojašnjava kako je nastajao kroz prizmu njezine osobne slikarske ikonografije. Tako i obiluje portretima čuvenih pjevača sevdalinki, poput Zaima Imamovića, Himze Polovine, Nade Mamule i Zehre Deović, ali i mlađih uspješnih izvođača ovoga zahtjevnog glazbenog roda, kao što su Damir Imamović, Božo Vrećo, i drugi.
- Živopisni kolorit njezinih umjetnina gotovo kao da i sam pjeva glazbu koju veliča - ocijenio je direktor Galerije Darko Juka, koji je izložbu proglasio otvorenom i okupljenima iščitao nekoliko ulomaka iz kataloškoga osvrta povjesničarke umjetnosti Jasmine Novaković, koja je, između ostaloga, zapisala kako je Anina umjetnost duboko autorefleksivna, introspektivna...
- Ona odbire put življenja svoje umjetnosti i povezanosti sa svojim djelima. Njezino je slikarstvo posrednikom, ali s čvrstom svezom između manuelnoga i konceptualnoga, snažne izražajnosti i naglašene umjetničke individualnosti. U stvaralačkomu postupku, Ana je vođena više intuitivnim impulsom, koji kod nje ima višestruko značenje. S jedne strane, on je taj koji u sam čin stvaranja uvodi čimbenik nepredvidivosti, što rezultira slikom koja nikada nije osmišljenom niti promišljenom a priori, već idejno sazrijeva na putu od početne zamisli do konačnoga ostvaraja - piše Novaković, dotičući se potom i samoga sevdaha, kao središnje teme ovoga postava.
- Sevdah je glazbom koja nastaje iz neposrednoga doživljaja života onoga tko piše, ali i svakoga tko izvodi, pjeva i proživljava sevdalinku. Prisjetimo li se kako je riječ sevdah izvedena iz arapske riječi sawda, što znači crna žuč, s tako sugestivnim značenjem, sevdalinka je, pjevajući o doživljaju svijeta, život sam. Ona doživljava različne metamorfoze, mijenja se, nadograđuje, ali usprkos tomu ili baš zbog toga, opstaje i traje. Još jedna sličnost formalne prirode koja je dodirnom točkom između sevdaha i Anine umjetnosti jest ponavljanje istih motiva. U sevdahu su to varijacije istih melodija ili riječi, dok su kod Ane to motivi latice, ptice, kapi i (auto)portreta. Ova je izložba, na određeni način, autentičnim i osobnim hommageom sevdahu i onim ljudima koji su sevdah održali i održavaju živim - raščlanjuje Novaković, vrsno zaključivši: Ovom je izložbom posađen svedah koji čeka na rođenje: kao slika, ruža ili sevdalinka.
Inače, Ana je Đorđević rođena 1974. godine u Aranđelovcu. Studij otpočinje na Fakultetu likovnih umjetnosti u Beogradu (Fakultet likovnih umetnosti Univerziteta u Beogradu), a nastavlja u Granadi (Kraljevina Španjolska), na tamošnjemu fakultetu likovnih umjetnosti Alonso Cano, na kojemu je i diplomirala 2004. godine, kao stipendistica španjolskoga ministarstva prosvjete. Od dosad ukupno ostvarenih deset samostalnih izložbi, čak ih je pet organizirala u Španjolskoj, jednu u BiH i četiri u rodnoj Srbiji. Sudjelovala je i u čitavomu nizu skupnih izložbi u Belgiji, BiH, Slovačkoj, Srbiji i u Španjolskoj, kao i u mnoštvu likovnih radionica, kolonija, bijenala i drugih projekata. Osim slikanja, bavi se i pedagoškim radom, pjevanjem i pisanjem. Živi i djeluje u Aranđelovcu.
Vezani članci