Lažni šeik testirao Makarane 3 dio: U Makarsku došao u crvenoj škodi

"Mi smo spremni", glasio je odgovor dok sam s fotoreporterom ispijao kavu u decentno uređenom foajeu hotela, dogovarajući posljednje detalje kako će diskretno fotografirati dramu koja će se za nekoliko minuta, pojavom šeika Hassana, odvijati na recepciji hotela.

Piše: Zdenko Jurilj / Večernji list

>>Lažni šeik testirao Makarane 1 dio

>>Lažni šeik Hassan u akciji 2: Gradonačelnik Makarske obećao mi je eskort - dame!

Garderoba dolazi kasnije

Preplanuli turisti, uglavnom stranci Pobaci, Cesi, Nijemci..., kružili su oko hotelske recepcije, upute o smještaju davale su im tek dvije-tri recepcionarke. "Evo me pred hotelom", glasila je zadnja Hassanova poruka, za nekoliko sekundi vidio sam nevjerojatnu sliku šeika u tradicionalnoj nošnji s povezom na glavi u tamnim sunčanim naočalama, imitacijom skupog prstena pečatijaka na ruci, izlazi vjerovali ili ne iz crvene škode fabia, zagrebačkih registarskih oznaka.

Sva sreća zbog podnevne žege, koja je sklonila osoblje i turiste s hotelskog parkinga, nitko nas nije primijetio. "Bježi od škode, čovječe, provalit će nas", upozorio sam Hassana koji je hitro u društvu svoje prijateljice potrčao prema ulazu u hotel ispred kojeg smo na brzinu dogovorili posljednje detalje kako se ponašati. Za nekoliko sekundi na tepihu postavljenom na ulazu u hotel pojavio se mladić u tamnim hlačama, bijeloj košulji i kravati koji se, kad je vidio neobičnoga gosta, vidno zarumenio u licu, ali se nije dao smesti nego je na urednom engleskom ponudio pomoć oko prtljage.

Kako šeik Hassan u torbi nije imao ništa osim nekoliko majica, četkice za zube i parfema, mladiću smo priopćili da će garderoba doći kasnije možda. Praćeni ispitivačkim pogledima stranih turista, među kojima je bilo i zadivljene djece, za recepcijom su nas dočekale dvije djelatnice. Nakon što smo im priopćili da smo novinari Večernjaka i da pratimo tajni posjet šeika Hassana, tražili smo najbolju sobu za prenoćište. "Novac nije problem. Znate, mi smo to rezervirali unaprijed", na što će recepcionarka, tražeći drhtavim rukama po papirima rezervaciju, samo kratko na hrvatskom kazati:

"Ma znam i ja da nije", pozivajući mladu kolegicu da zove šefa recepcije za pomoć, jer je bogati Arap počeo iskazivati svoju nervozu zbog čekanja. Drama za recepcijom, nakon intervencije šefa i par recepcionarki, okončana je davanjem ključeva sobe s pogledom na more kako bi šeik Hassan iz nje mogao osmotriti koji mu se dio makarske obale sviđa i da u nju "spiska" jedno 10,20,50 milijuna dolara, 'jer pare za njega nisu problem".

Nakon obavljenog posla s rezervacijom iza kojeg su ostale preznojene djelatnice rcepcije, spustili smo se kroz hotelske hodnike do prepune turistima Makarske rive. Prje nego što ćemo kročiti u gradsku vrevu, upitao sam Hassana koliko noćenje u toj sobi zapravo vrijedi. "Rekla mi je 730 ili 930 kuna Ali ne brini Večernjak plaća", uzvratio je zabrinuti "multimilijarder" iz naftom bogatog Katra, koji je svoju 100-metarsku jahtu i harem žena ostavio u Crnoj Gori.

Svi vole Hassana

Dok su se turisti, ugostitelji, prodavači ležajjki, plažni maseri, konobari, konobarice jednostavno lijepili oko šeika Hassana, postavljajući nam pitanje zbog čega je došao, što kupice, koliko je financijski težak, nije bilo zgodno cijelo vrijeme glumiti ozbiljnost i lagati o milijunima koje je spreman uložiti u Makarsku. "Jebote budeš li se ti smijao, ja ću puknuti. Ovo nije normalno", govorio je šeik Hassan, susprežući se od provale smijeha, zbog čega bi cijeli plan propao. Čuj Večernjakove operacije je upravo bio ispitati dokle to konzumerističko raspoloženje lokalne vlasti, ugostitelja, stanovništva može ići u ozračju kad se ne podnosi siromašni gost iz BiH„ "koji samo prlja more i ništa ne troši".

Nije trebalo dugo kako bismo doznali da su u takvom hipermaterijalističkom shvaćanju života ljudi spremni na svašta. Jedni su tvrdili da cijene Arape, drugi da nemaju ništa protiv islama, treći se hvalili kako su radili u arapskom svijetu, četvrti kako svaki dan umjesto meksičkih sapunica gledaju program Al-Jazzeere. "Sin mi je pričao da je to kvalitetna televizija, jača čak i od CNN-a. I ja to sad gledam kad god mogu. Al-Jazzeera good", uzviknuo je pokazujući prstom u znak odobravanja stariji gospodin, koji se prilijepio uz šeika da mu ne da disati. "Prevedi mu, molim te", zamolio je službenu prevoditeljicu Ljiljanu. Jedan sredovječni muškarac, saginjući se pred šeikovom pojavom, ispalio je ponudu za kupovinu zemljišta pogodna za gradnju elitnog hotela. "Samo je malo dalje iz grada, mister. Please, not city, out city, do you know", uvjeravao je Šeika u ozbiljnost svoje ponude, dodajući nama na hrvatskom kako se to nalazi iznad Makarske, udareno nekoliko kilometara, ali da odatle puca fin pogleda na Jadran.

Tu se da napraviti Monako, ljudi moji samo tko ima dolara, zaključio je svoje obraćanje u nadi da će ga šeik Hassan upitati barem za broj telefona, koje je redom uzimao od svih sugovornika, ali ovaj put od ovog ništa. Valjda nije čuo, prevedite mu sigurno nije čuo, naginjao se prema prevoditeljici dok se oko šeika okupilo već dosta uglavnom naizgled starije i ozbiljnije čeljadi.

Čim je malo gužva oko nas jenjala, šeik Hassan s rukom na ustima promrmlja na hrvatskom: '"Ovi nisu normalni što je ovo s ljudima". Dok idemo prema makarskim hotelima, na mobitel službene prevoditeljice Ljiljane počeli se stizati pozivi ljudi koji nude konkretne projekte za ulaganja katarskog novca.

Kad im je sve redom objasnila da će zapisati njihove brojeve i da će im netko javiti, kad šeik Hassan bude ponovno dolazio u kolovozu. Zvonjava mobitela se malo utišala. Što misliš sutra kad budemo imali susret s gradonačelnikom, pita Hassan, naručimo one novinare iz Makarske rivijere, pa da im dam ekskluzivni intervju.

"Nemoj, skužit će nas konkurencija ako se to razglasi, bolje ovako diskretno i bježi", glasila je naša sugestija, iako je ideja paklena. Nakon što smo u hotelu Dalmacija od usplahirenih konobara dobili informaciju da bi jako voljeli da šeik kupi hotel, i nakon što smo ugovorili susret s gradonačelnikom, čekali smo sutrašnji događaj.

Zbunjeni gradonačelnik Marko Bebek, u crvenoj majici, razgovarao je s našim šeikom nudeći mu kule i oblake u ovakvoj financijskoj, kako je kazao, globalnoj recesiji, na što ga je uvijek na tvrdom engleskom prekinuo šeik Hassan riječima: "No crisis, No crisis, I have a lot of money". Ugodan razgovor s gradonačelnikom, koji je šeika i pratnju izvijestio daje spreman zbog toga organizirati posebnu sjednicu Gradskog poglavarstva Makarske i pravi doček, završen je uz obećanje šeika Hassana da se vide sredinom kolovoza.

U društvu nargile na terasi jednog restorana i brojnih konobara koji su se vrtjeli oko našeg stola, a turisti tražili fotografiju i autogram, naša misija kako Makarska reagira na bogatog, a što misli o siromašnom gostu, završila je.

Zaključak - društvo je ušlo u zabrinjavajuću fazu. Bogati šeik Hassan, nakon što je predao ključeve hotelske sobe, skinuo je svoju neobičnu garderobu, sjeo u crvenu škodu fabiju, nakon čega je zajedno s ekipom otišao napisati tekst.