UNOSAN POSAO Fosili praslonova iz BiH prodaju se na crnom tržištu

Ilegalna trgovina umjetninama i arheološkim predmetima predstavlja unosan posao u svijetu. Nažalost, postala je unosnom i ilegalna trgovina paleontološkim nalazima ili fosilima odnosno njihova prodaja na crnom tržištu. U tom je pogledu država Bosna i Hercegovina također izložena, ali isključivo kao područje za besplatnu nabavku.

Kao što ilegalno traganje i prikupljanje arheoloških predmeta podrazumijeva uništavanje arheoloških nalazišta od nestručnih i pohlepnih osoba, to vrijedi i za paleontološka nalazišta. Šteta je uvijek ogromna za znanost, a profit je uvijek velik za počinitelje.

Jedan je slovenski državljanin u proljeće 2021. godine pokušao prokrijumčariti veliku količinu fosila iz BiH

Na graničnom prijelazu policija Republike Hrvatske je pregledala njegovo vozilo, našla i zaplijenila fosile. Privremeno su pohranjeni u Prirodoslovnom muzeju u Zagrebu. Prema ekspertizi zastupljeni su fosilni ostaci praslonova, a zatim nosoroga, svinja, dabrova, jelena, goveda itd. Njihovo nalazište ili nalazišta nisu poznata tako da je pitanje kojem će gradu, odnosno muzeju u Bosni i Hercegovini, kada i pod kojim uvjetima Hrvatska vratiti te fosile, prenosi Ramski vjesnik komentar 'Ljubitelja duvanjske kulturne i prirodne baštine'.

U nedavnoj epizodi poznatog američkog showa “Zalagaonica” pojavila se anonimna žena i ponudila za prodaju fosile praslonova za koje je izričito tvrdi da potječu iz Bosne i Hercegovine. Tom je prilikom izjavila: “Moja obitelj ih ima mnogo godina. Nakon mnogih generacija, ja sam ih dobila.” Žena je za fosile tražila 5000 dolara. Poslije potvrde autentičnosti, fosili praslonova sada se prodaju u slavnoj zalagaonici po cijeni od 4804,95 dolara.

Žena koja nudi fosile na prodaju nije se predstavila kao paleontolog pa je čudno kako zna da fosili pripadaju upravo praslonu, a ne recimo pranosorogu, pražirafi ili nekom dinosauru. Dakle, to može znati samo ako je čula da fosili potječu s nalazišta koje je poznato po fosilima praslonova.

Izjava da njezina obitelj ima fosile mnogo godina i da ih je poslije mnogih generacija ona dobila, nije uvjerljiva

Ako su u pitanju, recimo, četiri generacije u njezinoj obitelji dolazimo u doba austro-ugarske uprave u Bosni i Hercegovini. Tada su u okviru Zemaljskog muzeja u Sarajevu započela moderna znanstvena istraživanja u Bosni i Hercegovini pa tako i na polju paleontologije. Tada su ugljenim slojevima u Repovici kod Konjica nađeni ostaci neogenskih proboscida rodova Mastodon i Dinotherium – za laike rilaša ili praslonova. Ostaci su ponovno nađeni poslije Drugog svjetskog rata i čuvaju se u Zemaljskom muzeju u Sarajevu.

Cijena za koju se fosili praslonova na aukciji u Sjedinjenim Američkim Državama nude nije velika, ali to je samo početna cijena i tko zna za koju će cijenu biti prodani, a kupcu aukcijska kuća sigurno jamči anonimnost.

Dakle, fosili ne samo da su odneseni iz Bosne i Hercegovine, pa čak iz Europe, nego će zauvijek biti izgubljeni u svakom pogledu, ako se nešto ne poduzme. Po svojoj dužnosti i ovlastima mjere trebaju, štoviše moraju poduzeti Federalni zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode u Sarajevu i Republički zavod za isto Republike Srpske u Banjoj Luci, a posebno Veleposlanstvo Bosne i Hercegovine u SAD-u. U ovom će se slučaju najbolje vidjeti koliko odgovorno ljudi koji su na čelnim dužnostima u tim institucijama rade svoj posao, odnosno je li ih porezni obveznici plaćaju da se tu zaposle po stranačkom, a ne profesionalnom kriteriju.

Drugo nalazište fosila praslonova u Bosni i Hercegovini je u kamenolomu u Cebari na Duvanjskom polju

Fosile je prije oko 15 godina prvi zapazio konobar Vinko Ljubas zvani Jablan, zaposlen kao priučeni električar u Elektri u Tomislavgradu. Tu mu neupitno pripada zasluga i trebalo bi mu se odati poštovanje da se završilo samo na tome, odnosno da je poslije nalaza prvih fosila upozorio stručnjake pa da oni izvedu stručna iskopavanja. Međutim, on je bez ikakve, a kamo li potrebne naobrazbe, kvalifikacija i iskustva godinama iskopavao fosile u kamenolomu, njih preko 1000 komada, i čuvao ih je na sigurnom mjestu – u Električnoj centrali u Tomislavgradu gdje su ih mogli vidjeti samo privilegirani.

Kada je 2011. odlučio upozoriti paleontologe na svoje fosile preko noći je postao medijski proslavljen kao veliki otkrivač i istraživač, barem u Tomislavgradu. Prilikom predstavljanja fosila praslonova iz Cebare u medijima naglašeno je da je takvih nalazišta samo pet u svijetu, od toga samo još jedno u Europi – u Njemačkoj. Tako se fokus fosila praslonova, koji se prodaju u SAD-u, fokusira i na Cebaru.

Ljubas je u javnosti predstavljen kao čovjek koji je afirmirao duvanjski kraj i kao dobrotvor koji radi za opće dobro

Tim je povodom predsjednik Općine Tomislavgrad Ivan Vukadin (u međuvremenu predsjednik Vlade Hercegbosanske županije ili kantona) odlučio da “arheologu amateru Vinku Ljubasu iz Tomislavgrada dodjeljuje javno priznanje Medaljon općine Tomislavgrad kao najzaslužnijem za pronalaženje, znanstvenu obradu i trajnu zaštitu fosilnih ostataka Duvanjskog praslona, što doprinosi promociji i popularizaciji zaštite kulturnog i prirodnog nasljeđa i znamenitosti općine Tomislavgrad.”

Ljubasovo otkriće praslona vezano je za paleontologiju, a ne arheologiju, ali to se neukim ljudima (makar im bio dodijeljen ili udijeljen doktorat znanosti na sveučilištu koje su jedna kanadska banka i američka tržnica proglasili najboljim na cijelom bijelom svijetu u 2022. godini) svodi na isto.

I paleontolozi i arheolozi iskopavaju stare košćurine

Ljubas sa svojom naobrazbom i znanjem može u najboljem slučaju biti samo ljubitelj paleontologije i arheologije, a nikako arheolog amater jer su paleontologija i arheologija struke i znanosti (zamislimo kirurga amatera kada već imamo političare i državnike amatere). Nažalost, dodjela tog priznanja Ljubasu je bio poticaj da zaista počne prekopavati i pustošiti jedinstvena prvorazredna arheološka nalazišta na širokom prostoru s čime je javnost tek djelomično upoznata.

Ono što u medijima o Ljubasu nije rečeno jest to da je on od početka želio financijski profit od fosila koje je otkrio i iskopao. Tražio je stručnu procjenu Zemaljskog muzeja u Sarajevu, ali ga je ta institucija odbila. Zatim je ovlastio jednog duvanjskog odvjetnika da ga zastupa u prodaji fosila.

Fosili su danas vlasništvo Franjevačkog muzeja u Tomislavgradu, dakle institucije u vlasništvu Franjevačkog samostana u Tomislavgradu, ali koju financira Hercegbosanska županija i Ministarstvo kulture Federacije Bosne i Hercegovine. Kako su fosili tamo dospjeli objasnio je sam Ljubas: “A tajna je razotkrivena kada su nalazi poslani na analizu u Beč. No, onda je sve stalo, dok se u cijelu priču nije uključio franjevački gvardijan, fra Sretan Ćurčić i, zahvaljujući njemu, više od 1000 okamina je sačuvano.”

Kako je to zahvaljujući gvardijanu fra Sretanu Ćurčiću sačuvano više od 1000 fosila izumrlih životinja upravo u razdoblju kada nije uspio sačuvati svoje katoličko stado koje je napuštalo duvanjski kraj i to po 1000 neizumrlih ovčica godišnje? Je li to Ljubas namjeravao ljuto baciti fosile kao stare stvari s tavana, jer ih nije nitko htio uzeti? Ili su se njih dvojica dogovorili oko financijske kalkulacije koliko treba platiti Ljubasu sukladno ovlastima koje je potonji dao duvanjskom odvjetniku?, prenosi Ramski vjesnik komentar 'Ljubitelja duvanjske kulturne i prirodne baštine'.

Nije poznato koliki je iznos Ćurčić isplatio Ljubasu za fosile, ali malo je vjerojatno da je taj iznos bio simboličan. Iznos neće nikad biti poznat, jer do danas se institucije u Bosni i Hercegovini nisu bile u stanju dokazati porijekla imovine političara počevši od onih na najnižim razinama. Još je manje poznato iz kojih je izvora taj iznos isplaćen Ljubasu – onih koje Franjevački muzej u Tomislavgradu dobiva od države ili iz izvora Hercegovačke franjevačke provincije. Ovo prvo nije ispravno prema poreznim obveznicima, jer je riječ o vlasništvu jedne vjerske zajednice s kojom se svi ne identificiraju, a ovo drugo nije u skladu s franjevačkim zavjetom siromaštva.

Poslije otkupa fosila, 2019. je otvorena stalna izložba “Duvanjski praslon” u Franjevačkom muzeju u Tomislavgradu

Izložbu je popratio prigodni katalog. Predgovor i uvod je napisao gvardijan Ćurčić koji se želio predstaviti kao mecena, ali i spisatelj, jer je čitateljima unaprijed nestručno prepričao što mogu u katalogu pročitati od tekstova profesionalnih geologa i paleontologa. Znakovito je da uopće nije spomenuo Ljubasa, što jasno govori koliko zapravo drži do njegovih zasluga ili nije imao više potrebu spomenuti ga za skupo plaćenu kupovinu.

Bilo kako bilo, zbog pet minuta slave nalaznika i mecene, oni su skrenuli pažnju široke javnosti na nalazište fosila u Cebari prije stručnih iskopavanja, odnosno ugrozili su ga. Stručna iskopavanja na nalazištu, najavljivana od Općine Tomislavgrad, nisu nikad izvedena, a nalazište nije zaštićeno ogradama i čuvarima. To znači da je svakom radoznalcu dostupno vađenje i odnošenje fosila i daljnja prodaja.

Koji je i kako uopće može biti interes države, a to znači svih ljudi kao poreznih obveznika, da samoprozvani istraživači iskopavaju i devastiraju nalazišta koji su vlasništvo države, a da se onda državnim novcem od njih otkupljuju nađeni predmeti? Koji je i kakav interes države da umjesto troška za otkupe otuđenih predmeta ne financira stručna paleontološka i arheološka iskopavanja na ugroženim nalazištima i da stručno iskopani predmeti s potrebnim znanstvenim podacima i kontekstom dospiju u državne muzeje, a ne u privatno vlasništvo? Odgovor mogu dati političari na raznim razinama vlasti u Bosni i Hercegovini koji to nestručnjacima omogućavaju, a stručnjacima koče.

Ilustrativan slučaj mlade paleontologinje iz Livna, prije nekoliko godina jedine obrazovane u toj struci i znanosti u Hercegbosanskoj županiji, ali i u BiH

Dovoljno je samo navesti kako Prirodoslovno odjeljenje Zemaljskog muzeja u Sarajevu trenutno nema zaposlenog paleontologa. Bilo je sasvim razumno da se upravo ona skrbi o paleontološkoj zbirci u Franjevačkom muzeju u Tomislavgradu i da tako započne stručna iskopavanja fosila u Cebari. Iako ništa ne smije biti kriterij ispred struke, može se usput navesti da nije bilo nacionalne i vjerske prepreke za njezino zaposlenje u Franjevačkom muzeju u Tomislavgradu.

Ipak je odbijena na to radno mjesto od Uprave Franjevačkog muzeja koju čine i članovi Općinskog vijeća Tomislavgrad jer nije bila stranački podobna! Novo radno mjesto u tom muzeju dobila je druga osoba daleko od te struke. Mlada paleontologinja napustila je Bosnu i Hercegovinu, a za nadati se da će se jednog dana vratiti s dodatnim znanjem i iskustvom. Do tada će Vinko Ljubas zvani Jablan biti glavni paleontolog. I ne samo to.