ŠTO SE KRIJE IZA POSLA OD 200 MILIJUNA Gradnju tunela kroz Trebević dobila kineska tvrtka s crne liste

Bio je ponedjeljak 25. travnja ove godine kada su se novinari Inforadara zaputili banjalučko naselje Nova Varoš, u Ulicu Svetozara Markovića na broju 5. Na toj adresi od 2020. godine bila je prijavljena kineska tvrtka Sinohydro Corporation Limited, koju zastupa Liu Zhidong iz Pekinga, inače čovjek s apsolutnom moći i ovlastima za sklapanje poslovnih ugovora. Međutim, na adresi nisu pronašli nikoga.

Uoči pokušaja posjete znalo se da su mnogi od tih ugovora (ili gotovo svi), prema dostupnim podacima, štetni te su sklapani na osnovu propagandne prijevare.

Povod za posjetu (koja je ostala na pokušaju) predstavništvu ove tvrtke bilo je potpisivanje Memoranduma o suradnji u vezi s realizacijom izgradnje tunela koji bi povezivao općine u sastavu Istočnog Sarajeva. Memorandum su prije tri i pol mjeseca (21. veljače) potpisali gradonačelnik Istočnog Sarajeva Ljubiša Ćosić i predstavnici kineske kompanije Sinohydro.

Ova tvrtka bi trebala probijati i graditi tunel kroz Trebević u okviru projekta spajanja Istočnog Sarajeva i Pala. Sam projekt je više nego ambiciozno zamišljen i koštat će između 150 i 200 milijuna KM, što je u startu, i s obzirom na obostranu prošlost supotpisnika, upućivalo na moguće nepravilnosti i korupciju.

ŠTO DALJE OD OČIJU JAVNOSTI I MEDIJA

Tim prije što je kineska tvrtka favorizirana i pogodovano joj je pri sklapanju posla, a planirano je i da izradi studiju izvodljivosti projekta nakon što sam grad Istočno Sarajevo ponudi predstudiju. Probijanje tunela kroz Trebević zamišljeno je kao višegodišnji projekt koji treba prometno uvezati Istočno Sarajevo i Pale. Dužina tunela bi bila oko osam kilometara i pratio bi dio stare pruge, te bi išao kroz Trebević koji bi približio dvije općine sa sadašnjih 40 na svega deset minuta vožnje. Početak radova najavljen je za proljeće naredne godine.

Slučajno ili ne, dan nakon pokušaja posjete novinara sjedištu Sinohydro u Ulici Svetozara Markovića na broju 5, saznali su da je sjedište kineske tvrtke prijavljeno na novoj adresi. Ni manje ni više – nego u zgradi Porezne uprave RS-a, na Trgu Republike Srpske na broju 8/XII. U samu zgradu nemoguće je ući bez najave, a jedini mogući kontakt sa Sinohydrom i javni trag koji su ostavili jeste ovaj na fotografiji ispod, dakle bez e-mail adrese i kontakt telefona.

Sve, naime, upućuje na to da je glavni partner u konkretnom poslu upravo politički vrh RS-a, a dodatnu sumnju da će se pojedinci dobro "ugraditi“ u astronomsku cijenu probijanja i gradnje tunela podgrijava sama činjenica da je u pitanju tvrtka  koja je na crnim listama Svjetske banke i Afričke razvojne banke zbog korupcije, prijevara i podmićivanja političara širom svijeta!

Tako se u jednoj od posljednjih analiza Instituta za sigurnosna istraživanja Europske unije (EUISS) ističe se da kineska ulaganja u infrastrukturu na zapadnom Balkanu potiču ionako proširenu korupciju. Institut, sa sjedištem u Parizu, čije analize prate Europska komisija i druga tijela EU, takvu tvrdnju potkrepljuje podacima da su dosadašnje kineske investicije u puteve i željeznice od 5,5 milijardi eura došle u Sjevernu Makedoniju, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru i Srbiju tako što su kineske tvrtke dobivale ugovore direktno od vlada tih zemalja, a ne putem natječaja koji nalažu nadmetanje više tvrtki.

Takvo pogodovanje s kineskim partnerima u sukobu je sa standardima i zakonima EU. U ovom Izvješću je, naime, precizirano da su neki ugovori s kineskim tvrtkama, među kojima je i Sinohydro, praćeni nezakonitim plaćanjima ali i potpunom netransparentnošću postupka sklapanja ugovora i nabavki. U pitanju su veliki projekti koji su štetni za gospodarstvo države, a vrlo isplativi za investitore.

U konkretnom slučaju, s obzirom na loš CV kompanije, BiH i entitet Republika Srpska će imati više štete nego koristi. Kao upozorenje Bosni i Hercegovini u analizi EU navode primjere iz regije, poput onog iz Makedonije, da je kineska tvrtka koja je dobila ugovore i izvodi radove u Makedoniji – Sinohydro, “jedna od mnogih na crnom spisku Svjetske banke“, ukazujući na koruptivni kineski model ulaganja u infrastrukturu na zapadnom Balkanu.

KAKO JE TVRTKA “SINOHYDRO” FAVORIZIRANA

Uglavnom se svi ti procesi odvijaju preko kineske Eksim banke koja je  financirala s 206 milijuna eura, između ostalog, i autoput Skoplje-Štip. Ti projekti su stalno praćeni tvrdnjama o korupciji, a objelodanjeno je i 38 različitih video snimaka.

Ono što je u slučaju BiH, odnosno Republike Srpske dodatno indikativno, jeste to da je prilikom registracije Sinohydra na prvobitnoj adresi u Ulici Svetozara Markovića u registar upisano da mogu sklapati ugovore u vrijednosti do 40 milijuna eura – bez znanja osnivača, što im je nesumnjivo omogućila upravo entitetska vlast.

Synohiydro je tako favoriziran od strane domaćeg partnera i posao je već započet bez transparentnosti utroška novca i detalja natječaja, odnosno javne nabavke. U PR budućeg posla, preko jedne režimske TV, uključio se i sam član Predsjedništva BiH i predsjednik SNSD-a Milorad Dodik, izjavljujući:

"Izgradnja tunela jedna od najvećih investicija u gradu u koju ćemo krenuti već naredne godine. Tunel, kojim će se od Lukavice do Pala ići manje od deset minuta, preko Trebevića skratio bi put i od juga Republike Srpske do Srbije.“

Ćosićev primarni adut za izbor ove tvrtke, kako je istaknuo, jest "iskustvo“ u probijanju brda dugog 45 kilometara, iako mu do prije samo nekoliko mjeseci ova tvrtka nije bila ni u primislima. No, o tome nešto kasnije.

U odgovoru za Inforadar iz Ćosićevog ureda navedeno je sljedeće:

"Molimo Vas da razumijete da u ovom trenutku ne možemo odgovoriti na pitanja tko će graditi tunel, tko osigurava novac, odnosno koliko iznosi ukupna investicija, kao ni koji je vremenski rok do potpune realizacije projekta.“

Vratimo se na 21. veljače, na dan kada je potpisan memorandum. Isti dan na društvenim mrežama, gradonačelnik Ćosić je, između ostalog, napisao:

"Memorandum nas obavezuje da kao Gradska uprava financiramo izradu predstudije izvodljivosti za ovaj projekt, za što smo već našli partnere u okviru Građevinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu i Instituta za promet, te će sve procedure u vezi s obavljanjem ovog posla biti završene u narednim danima.“

Ćosić je naglasio da su se kineski partneri obavezali da će izraditi studiju izvodljivosti za ovaj projekt, nakon izrade predstudije koja bi trebala biti završena u razdoblju od dva mjeseca.

Rok od dva mjeseca je u međuvremenu istekao, a da gradonačelnik Ćosić u startu nije govorio istinu, najblaže rečeno, najbolje ilustrira odgovor iz Instituta za promet:

"Mi kao Institut za promet i komunikacije d.o.o. Sarajevo nismo uključeni u izradu predstudije izvodljivosti za izgradnju tunela između Istočnog Sarajeva i Pala. Za kompaniju Synihidro iz Kine do sada nismo čuli niti smo imali suradnju“, navedeno je u odgovoru.

Inforadaru su odgovorili i s Građevinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu:

"U pokrenutom postupku za nabavku predmetnih usluga, koji još uvijek nije okončan, Grad Istočno Sarajevo je ugovorni organ za uslugu Izrada studije predizvodljivosti za izgradnju cestovne dionice Istočno Sarajevo – Pale s tunelom ispod Trebevića. Za sve informacije vezane za spomenuti projekt, molimo Vas da se obratite naznačenom ugovornom organu, jer Univerzitet u Sarajevu – Građevinski fakultet nije potpisao ugovor niti vrši bilo kakve usluge po istom“, naveli su u odgovoru.

Bitan podatak za cijelu priču o sklopljenom poslu od oko 200 milijuna jeste da je uvidom u spisak na kojem se nalaze tvrtke i pojedinci s privremenim i stalnim zabranama na projektima koje financira Svjetska banka širom svijeta uočljivo i da ova kineska tvrka u više navrata ima – stalnu zabranu. Također, uočljivo je i da često mijenja ime, kao na primjer u Sino Hydro, ili Sino tehnology i sl., te da su se često pripajali nekom holdingu i na taj način vršili prijevare.

SPOMENIK KORUPCIJI

Iz Transparency Internationala u BiH za Inforadar podsjećaju da je ogranak Transparencyja koji radi u Maleziji projekt izgradnje velike brane Bakun na rijeci Balui u Saravaku okarakterizirao kao spomenik korupciji.

"Radovi na izgradnji brane su bili povjereni upravo tvrtki Sinohydro, a ova tvrtka je čak javno priznala da su radovi vršeni nemarno. Mnogobrojni službenici i radnici su upozoravali da se prilikom izgradnje u cement dodavalo previše vode kako bi se smanjili troškovi i ubrzala proizvodnja, a što je u konačnici slabilo strukturu ove najveće brane u državi koja se, uzgred rečeno, nalazi u zoni podložnoj zemljotresima“, rekli su iz Transparency International BiH.

Dakle, Sinohydro je tvrtka s lošim ugledom u svijetu. Čak je i Razvojna banka Afrike (AfDB) stavila ovu tvrtku na "crnu listu“ i zabranila im sudjelovanje u svim projektima koje financira Banka Afrike. Tvrka je bila uključena u više sumnjivih projekata u Zambiji, Keniji, Zimbabveu i dr., gdje je dobio poslove od 533 milijuna dolara (utvrđeno da je vrijednost natječaja vještački uvećana čak dva puta), ili u Ugandi, gdje je Sinohydro ignorirao zahtjeve projekta u izgradnji puteva.

Ured za borbu protiv korupcije Banke Afrike u svom Izvješću naveo je da su u pitanju nezakoniti ugovori i da su dokaz koruptivne sprege ove kompanije i tamošnjih političkih moćnika. Godinama unazad, mnoge vlade nekoliko zemalja i predstavnici organizacija optužile su ovu tvrtku za korupciju, varanje, prisvajanje proračunskih sredstava, niskokvalitetne građevinske radove, nepošteno partnerstvo i drugo, a što je navedeno u izvješćima ovog Ureda za korupciju.

Međutim, takva tvrtka vlastima RS očito svjesno odgovara.

Komentirajući činjenicu da se Sinohydro, kao tvrtka s crnih listi uveliko udomaćila na našim prostorima, iz TI BiH za Inforadar kažu:

"Nažalost, kod nas u Bosni i Hercegovini ne postoje efikasni mehanizmi kojima bi se preduprijedilo da tvrtke s ovakvom prošlošću sudjeluju na natječajima. Javnim organima u državi koji provode postupke javnih nabavki je ostavljeno diskrecijsko ovlaštenje da sami određuju kvalifikacijske uvjete za sudjelovanje svim zainteresiranim ponuđačima i da sami provjeravaju da li su ponuđači pouzdani i sposobni da izvrše ugovore, te da eventualno traže garancije za dobro izvršenje ugovora.“

Tvrtka Sinohydro svoj utjecaj pokušala je nametnuti u nekoliko projekata. Dominantniji je na području RS-a.

Nedavno je istekao rok koji je još prije 10 godina dala Vlada RS-a konzorciju koji je na gornjem toku Neretve trebao graditi hidroelektranu Ulog. U pitanju je EFT grupa Vuka Hamovića, čijem se konzorciju pripojio i kineski Sinohydro. Ugovor o izgradnji s Hamovićem, podsjećamo, potpisan je 2012. godine. Treba li podsjećati da radovi nikada nisu počeli. Hoće li biti novih pomjeranja – još se ne zna.

Također, Sinohydro se još prije sedam godina ponudio da gradi autoput Banjaluka – Mliništa. Čak su dostavili i Studiju izvodljivosti koja je bila neophodna za početak pregovora o kreditima, ali je njihov prijedlog odbacilo Vijeće ministara BiH. Također nisu imali sreće ni u izgradnji nove dobojske bolnice, gdje su izgubili na natječaju. Pojavili su se i na natječaju za izgradnju HE Dabar. Posao je vrijedan 430 milijuna KM i još nije završen zbog tijeka sudskih procesa potencijalnih izvođača radova, ali, prema saznanjima, uskoro se očekuje epilog.

Sinohydro je i dio konzorcija Azvirt Limited Liability, koji je angažiran na izgradnji Koridora VC, točnije na izgradnji mosta Počitelj. Ovaj posao je vrijedan više od 28 milijuna eura.

Međutim, u projektu izgradnje tunela kroz Trebević ime tvrtke čuvano je u tajnosti.

Zanimljivo je da je dva mjeseca prije potpisivanja ugovora, dakle 22. prosinca 2021., Ćosić u medijima pominjao potpuno drugu tvrtku, naglašavajući da iza svega stoji Vlada RS-a:

"Imamo kinesku tvrtku ‘Power China’, koja zapošljava preko 300 ljudi i ima svoje predstavništvo u Republici Srpskoj. Već smo ušli u razgovore s njima, a imamo i spremnost najviših organa vlasti u RS o ovom projektu“, isticao je Ćosić.

Što se promijenilo preko noći u odabiru partnera za grandiozni posao za koji se još ne zna hoće li koštati 150 ili 200 milijuna KM – nije teško pretpostaviti, budući da je Sinohydro na crnim listama upravo zbog korupcije i podmićivanja.

"Iskustvo nam govori da javni organi često ne traže dovoljno uvjeta ili da ih suprotno tome preopterete omogućujući samo unaprijed preferiranom ponuđaču da sudjeluje u postupku, i to bez obzira na njegovu poslovnu prošlost. Dodatno, problem s garancijama za izvršenje je što se one mogu zahtijevati samo do maksimalnog iznosa 10% od vrijednosti ugovora, što u konačnici često nije dovoljno da se nadoknade propusti, a naročito ne propusti na velikim infrastrukturnim radovima, poput brane o kojoj je ranije bilo riječi“, navode za naš portal iz TI BiH.

Kada su u pitanju BiH i RS, odnosno Istočno Sarajevo, nije brana, ali jeste jednako kompleksan posao probijanja i gradnje tunela kroz Trebević. Osim samog pitanja korupcije, ono što se možemo nadati jeste da su vlasti RS-a i gradonačelnik Istočnog Sarajeva svjesni u koji se rizik upuštaju dajući posao kompaniji koja ne poštuje stroga pravila izgradnje najvećih infrastrukturnih projekata.