ARSIM GASHI Došao je u Čitluk raditi u obiteljskoj pekari, a onda su on i Brotnjo shvatili da je odličan nogometaš

Susjedski derbi danas su u Međugorju odigrali istoimeni domaćin NK Međugorje i HNK Brotnjo iz Čitluka. Za razliku od Kupa, gdje je Brotnjo u Međugorju slavilo boljim izvođenjem jedanaesteraca, danas su sretniji i spretniji bili domaći, te je Međugorje slavilo pogotkom Petra Miličevića rezultatom 1:0.

U momčadi Međugorja moglo se vidjeti i puno poznatih imena poput Borisa Pandže, Kristijana Stanića, Mile Pehara i drugih.

S druge strane u momčadi Brotnja u posljednje vrijeme pozornost je na sebe skrenuo Arsim Gashi. Radi se o mladiću koji je porijeklom s Kosova, a rođen je i odrastao u Turbetu kod Travnika. Njegova priča je itekako zanimljiva kada je igranje velikog nogometa u pitanju.

Arsim je cijeli život posvetio karateu te je bio višestruki prvak Europe, ali i Balkana. Jedno vrijeme trenirao je i boks, a kratko i futsal. Otkud ga onda u velikom nogometu? Otkud ga zapravo u Čitluku?

"Moja braća su nekada imala pekaru u Višićima nekih osam ili devet godina, a sada su prešli u Čitluk. Studirao sam u Sarajevu i odlučio sam napraviti mali odmor. Da se ne bi vraćao kući, odlučio sam studiranje nastaviti u Mostaru. S obzirom na to da je taj odmor trajao nekih osam mjeseci odlučio sam doći pomoći raditi braći u pekari", priča nam Arsim.

"Dok sam bio u Sarajevu trenirao sam futsal u GFC Sarajevo, neka dva ili tri mjeseca. Pokazao sam da mogu igrati, ali sam se onda preselio u Čitluk", dodaje.

Otkriva i kako je stigao do velikih nogometnih travnjaka.

"Ja sam isprva mislio pojaviti se na treningu futsal kluba u Čitluku, htio sam se javiti tadašnjem treneru MNK Brotnja čiji sam broj dobio, jer veliki nogomet nikada nisam ni igrao. No, kako su me iz uprave ovog kluba pozvali da dođem doslovno odraditi jedan trening, otišao sam na 'Bare'. Tu sam se svidio treneru Mateju Roziću. Nisu baš očekivali da znam igrati nogomet, jer sam cijeli život u borilačkim sportovima. Bio sam europski prvak u karateu, a trenirao sam i boks. Trener Roza (op. Matej Rozić) samo me upitao: "Gdje si ti prije bio?", kaže uz smijeh.

"Onda sam nazvao društvo u Sarajevo poslali su mi odmah i kopačke. Nisam ih ranije imao", dodaje.

Imao je poziva i ranije da zaigra veliki nogomet.

"Ja sam iz Turbeta pored Travnika gdje sam i odrastao. Još dok sam živio tamo, mom ocu su dolazili iz NK Travnik koji je to vrijeme igrao i Premijer ligu i nagovarali da dođem u klub. No, i otac je vezan uz karate i bio je bivši prvak Jugoslavije i njemu je karate broj jedan, nogomet ga nije zanimao", priča nam.

No, zato njega sada nogomet zanima.

"Ljudi su mi i sa 16 godina govorili da je kasno iako sam ja imao neku želju probati veliki nogomet. Vidio sam da mogu. Puno ljudi iz kluba mi je reklo da sada ne smijem stati. Sada su mi 22 godine i ja mislim da nikada nije kasno. Puno radim na sebi, treniram individualno. Mislim da mogu igrati veliki nogomet narednih 15 godina. Moderni nogomet traži fizički spremne igrače, a ja sam takav. Napadač sam, ali ne bi mi bio problem igrati beka ili što god trener bude tražio od mene. Do početka fakultetskih obaveza ću još malo raditi s braćom u pekari, a onda ću se posvetiti samo učenju i nogometu".

Od svog dolaska u Brotnjo sve je iznenadio. Zabija pogotke, asistira, navijači ga vole...

"U prošloj sezoni sam postigao četiri pogotka i upisao jednu asistenciju, dok sam u ovoj tekućoj postigao tri gola i šest puta asistirao. Kada bi pitali ljude koji prate Brotnjo sigurno bi vam oni rekli da me krasi borbenost. Borben sam, imam veliku želju za pobjedom i to mi je najjača strana".

Sadržaj se učitava...

Odgovara mu život u Hercegovini, ali ima jednu "zamjerku".

"Teško mi se jedino naviknuti na klimu. Odrastao sam ispod Vlašića, a pogledajte koliko je danas stupnjeva ovdje, a deseti je mjesec. Znojim se samo dok pričam s vama. Prevruće mi je", kaže uz smijeh.

Za svoj klub Arsim ima samo riječi hvale.

"Ma meni je u Brotnju vrh. Osim nogometa ljudi su ovdje odlični. Bio sam svugdje, putovao po Europi s karate reprezentacijom, ali nigdje nisam dočekan kao u Čitluku, nikada ni jednu ružnu riječ na svoj račun nisam čuo".

Kada su u pitanju klupske ambicije, ciljevi su jasni.

"Težak poraz smo doživjeli od Kruševa na domaćem terenu. No, imali smo zgusnut raspored budući da smo izborili šesnaestinu finala Kupa BiH što za Brotnjo nije mala stvar. Ritam utakmica nas je poremetio. Za prvim mjestom zaostajemo sedam bodova, ali imamo i utakmicu manje. Mislim da se možemo uključiti u borbu za sami vrh. Tvrdim da smo ekipa za Prve lige Federacije BiH", zaključio je ovaj odlični sportaš.

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti hercegovina.info i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.