Y.M.C.A

Od rebra što ga je uzeo čovjeku napravi Jahve, Bog, ženu pa je dovede čovjeku."
Knjiga postanka 2,21

Piše: Marina Radoš

Dakle, Bog je stvorio ženu i dao je čovjeku, da se plode i množe i puče Zemlju. Doista, nije Bog rekao: "Adame, nađi sebi čovjeka istog kao što si ti- muškarca i vas dvojica plodite i množite zemlju.
Prve homofobne misli svakog suvremenog čovjeka počivaju upravo na kršćanskoj teoriji o postanku svijeta, svijesti o neprirodnosti homoseksualnih odnosa i gađenja prilikom pomisli na dva muškarca u ljubavnom klinču.

U krajnjoj liniji, doista nije prirodan odnos dva muškarca i dvije žene, iako lezbijske odnose, ustvari, uopće ne bi trebalo nazivati seksualnim odnosima. Nije prirodno da dijete ima dva oca ili dvije mame, nije prirodno da brak sklope dvije osobe istog spola i nije prirodno da u jednom takvom braku i zajednici jedan muškarac mora igrati ulogu kućanice i majke.

Gay parade, Y.M.C.Y i šarene zastave su svake godine u velikim gradovima pokušaji emancipacije gay populacije u društvu. Zagreb je otvoren za gay paradu, dok je već u Beogradu jedan takav pothvat nemoguća misija.
Apsolutna sam protivnica gay parade, ne zbog svoje homofobije koju ne posjedujem, nego zbog apsurda koji takve parade stvaraju. Šire mase doista ne zanima tko što voli u krevetu, voli li muškarce ili žene, ili oboje, voli li gumene naprave i krznene lisice. Gay parada je nepotrebno izlaganje intime javnosti.

Ali nije to the point ovih mojih rečenica.
Svi homofobi su, navodno, vođeni domoljubljem i vjerom u Boga i tako oni one slabašne gay dječake bez ikakvih problema izmlate bejzbol palicom na ulici.
Svi homofobi su, navodno, vođeni sviješću u neprirodnosti gay odnosa, pa onda mogu napraviti savršeno prirodnu stvar - ubiti čovjeka zbog njegovog seksualnog opredjeljenja.
Homofobi ustvari ne vole da ih se tako zove, jer je fobija prevedeno s grčkog zapravo ‘strah', a ‘oni se ne boje pedera'. U slučaju homofobije, fobija je samo zgražanje. Ne strah.

Lako je svima nama tvrditi ovo ili ono, širiti teorije o psihičkim nedostatcima homoseksualaca i ideju o posebnom otoku za njih, da istrijebimo vrstu.
Lako nam je sve do trenutka kad shvatimo da je i gay čovjek samo čovjek. Kad upoznamo jednu divnu, mirnu, povučenu, brižljivu i odanu osobu koja nam kasnije prizna da je gay, ne možemo mrziti samo zbog jedne stvari.

Mržnja ne može poteći iz religije i vjere, ni iz hrvatoljublja. Možda su baš svi gay ljudi, koje bi neki od vas istukli na mrtvo ime, puno bolje osobe od svih nas heteroseksualaca zajedno.
Ne prihvaćam društvo u kojemu je dopušteno da dva gay lika usvoje dijete i traže brak. Isto tako ne prihvaćam društvo u kojem se konstantno pokušavaju secirati drugačiji. I ne nužno manje vrijedni.