Hercegovci na Kilimandžaru: Ponosni na uspjeh

- Slali smo vam poruke da je sve u redu, da sve teče prema planu, međutim, imali smo itekakvih teškoća, ali nismo vas željeli opterećivati i da se brinete - rekao je Ante Tomić. Prva je nastala već u Frankfurtu kada Sandi nisu dali u zrakoplov jer joj putovnica vrijedi još pet mjeseci, a potrebno je najmanje šest i pritom joj izbacili Lukinu i Vjekinu torbu umjesto njezine. Otputovali su bez nje, ali ona je napravila pravi podvig putujući vlakom, autobusom i zrakoplovom u Stuttgart i Zagreb, izvadila novu putovnicu i preko Etiopije sustigla ih u prvom baznom kampu na Kilimandžaru, na 3000 m. Svi ističu da su bili presretni kad su je vidjeli.

Brojne poteškoće

No, nakon 3000 m nastale su nove i drukčije teškoće: glavobolja, želučane i crijevne smetnje, povraćanje, proljevi, hladnoća, nema dovoljno kisika... Nakon tropskih temperatura pri vrhu je bilo -25 Celzijevihstupnjeva, a puhao je jak vjetar. Bili su na izmaku snaga, koraci su bili preteški, od dvadeset do trideset cm, no hrabrili su i poticali jedni druge, međusobno se pomagali.
- Prvi je na vrh Uhuru izašao Luka, potom se vratio do nas, bodrio nas i gurao da idemo i onda smo se svi zajedno popeli. Nismo imali snage za slavlje, tek nakon dan-dva bili smo svjesni uspjeha i osjećali puninu i zadovoljstvo - govore Sanda i Josip. - Iskreno očekivao sam da će biti puno lakše nego je bilo. Posebno je bila teška zadnja dionica zbog vjetra i prašine koju nam je bacao u oči - kaže Vjekoslav.
- Ja se inače brže krećem i kad sam došao na vrh bio je mrak, pokušao sam uslikati, ali smrzla mi se ruka i baterija u aparatu i odustao sam. Vratio sam se do njih, poslije je izašlo sunce i skupa smo izašli na vrh - kaže Luka, koji iako mlad ima bogato planinarsko iskustvo.