Upala perikarda ili srčane ovojnice

Upala perikarda ili srčane ovojnice može biti kronična i akutna. Akutna koja je najčešće uzrokovana virusnom infekcijom zna biti vrlo bolna, a simptomi su slični srčanom udaru. Do oporavka kod virusnog perikarditisa dolazi za 1 do 3 tjedna.
"Perikarditis ili upala srčane ovojnice ima više uzroka. Najčešći je virusna, međutim može biti i bakterijska što znači da bilo koja infekcija može zahvatiti perikard", objašnjava dr. Stanko Uzelac, kardiolog. Perikard je savitljiva, rastezljiva dvoslojna vreća koja obavija srce.

Između dva sloja perikarda nalazi se dovoljno podmazive tekućine da slojevi perikarda lako mogu kliziti jedan preko drugog. Perikard održava srce u ispravnoj poziciji, sprječava da se srce prepuni krvlju i štiti ga od infekcija u prsnom košu. Unatoč tome perikard nije od životne važnosti, ako se kirurški ukloni nema značajnih posljedica.

Uzroci upale
"Virusna infekcija je načelno benigna, pacijenti često niti ne znaju da je imaju, ali na ultrazvuku se može vidjeti perikardijalni izljev. U normalnim okolnostima između ovojnice i srčanog mišića je razmak od jednog milimetra, a kada dođe do upale taj razmak je velik i od dva do tri centimetra, a nastaje zbog upalne reakcije.

Virusi koji uzrokuju upalu srčane ovojnice mogu biti isti oni koji uzrokuju i upalu grla, ali ako je imunološki sustav oslabljen oni mogu probiti uobičajene barijere i dospjeti u srčanu ili moždanu ovojnicu te pluća. Infekcija najčešće spontano prolazi bez antibiotske terapije", kaže kardiolog i tumači da za razliku od virusne, bakterijska upala srčane ovojnice može biti opasna jer postoji mogućnost da pređe u kronični perikarditis.

"Bakterijska upala, kada prolazi može napraviti takozvano 'oklopljeno srce', što znači da perikard prestaje biti elastičan i postaje krut te u najtežim slučajevima zahtjeva i kiruršku intervenciju. Bakterijska infekcija perikarda je ozbiljna i zahtjeva antibiotsku terapiju i praćenje. Uremija ili nedostatan rad bubrega (kada bubrezi ne mogu izlučiti štetne tvari iz organizma u dovoljnoj mjeri) je jedan od čestih uzroka perikarditisa.

Česta je kod bolesnika na dijalizi ili kod osoba koje ne znaju da imaju smetnje u radu bubrega. Također, se javlja i kod malignih bolesti, primjerice karcinom gušterače i rak pluća uzrokuju perikardijalni izljev. Kada nije dovoljno jasan uzrok nastanka upale srčane ovojnice radi se biopsija kako bi se ustanovilo je li riječ o virusnoj, bakterijsko upali te imali li u tekućini tumorskih stanica. Ali uglavnom je upala srčane ovojnice virusna i simptomi prolaze sami", pojašnjava Uzelac.

Još neki od uzroka perikarditisa:

AIDS
srčani udar (infarkt miokarda
operacija srca
sistemski lupus
reumatoidna bolest
zatajenje bubrega
povreda
zračenje
uzimanje lijekova (penicilin, prokainamid, fenitoin i fenilbutazon)
Specifični simptomi i moguće posljedice
Uzelac kaže da je perikarditis često asimptomatski što znači da nema simptoma, nego se bolest vidi tek na ultrazvuku: "Kada je perikarditis virusni ili bakterijski dolazi do simptoma kao što je vrlo jaka bol u predjelu srca, pečenje, bol u lijevom ramenu koja se ponekad širi u ruku. Ukratko, javljaju se simptomi koji mogu imitirati infarkt.

Uglavnom osobe s takvim simptomima najčešće završe na hitnoj misleći da imaju infarkt, pa se tek kasnije utvrdi da se radi o perikarditisu. Ovi jaki simptomi su puno rjeđi i mogu biti pokazatelji jače upale. Tu je potreban ozbiljniji pristup otkrivanju uzroka kako bi se mogla propisati adekvatna terapija."

Uzelac objašnjava da nakon virusne upale srčane ovojnice uglavnom nema posljedica, ali da bakterijska može dovesti do kroničnog perikarditisa. Kronični konstruktivni perikarditis je rijetka bolest koja je obično posljedica stvaranja fibroznog (ožiljnog) tkiva oko perikarda. Fibrozno tkivo stvara nešto poput oklopa što s godinama dovodi do stvaranja pritiska na srce i smanjuje mu volumen.

Svako stanje koje uzrokuje akutni perikarditis može uzrokovati i kronični konstruktivni perikarditis, ali obično je uzrok nepoznat. Simptomi kroničnog perikarditisa su zaduha, kašalj te zamor. Diuretici mogu smanjiti simptome, ali jedino pravo liječenje je kirurško odstranjivanje ovojnice. Iako se bez ovojnice može živjeti, sama operacija je rizična te se pacijenti teško za nju odlučuju.