Po zube u BiH dolaze iz Europe, ali i Australije, Novog Zelanda...

bijeli zubi, voće, blistav osmijeh, loš zadah, pranje zuba, pranje zuba, neugodan miris, usta, izbjeljivanje, zubi, bijeli zubi, zubi, bijeli zubi, izbjeljivanje, bijeli zubi, bez paste, prirodni načini , osmijeh, zubi, neprijatelji, zubi, izbjeljivanje, hrana za jelo, loš zadah, rješenje, zubi, bijeli zubi, pokvareni zubi , zubi, bijeli zubi, četkice, opasnosti, loš zadah, recept, rješenje, zubi, bijeli zubi, trikovi, besplatni trikovi, zubno meso, zubi, bijeli zubi, pokvareni zubi , zdravlje, loš zadah, Uzroci, istraživanje, znakovi, tijelo, što otkrivaju, razlog, četkica za zube, kokosovo ulje, loš zadah, dah, loš zadah, usta, zubar, zubarska ordinacija, zubarka, prirodni antibiotici, antibiotici, biljni antibiotici, želudac, loš zadah, jezik, Mostar, zubar, zubi, BIH, zadah, loš zadah
...upoznaju drugačiji život, vide ono što drugi nemaju, već i da jeftino, kvalitetno, a brzo obave razne usluge, piše Dnevni avaz.

Ljetno je razdoblje sjajano za zanatlije, tako frizeri i kozmetičari tvrde da je „dijaspora" dobra mušterija, treba reći i da zubari, također, imaju puno posla. Iako se o tome ne priča na sav glas, oni tijekom godišnjeg odmora imaju posla više nego ikada. Vani je sve mnogo skuplje, ovdje je jeftinije i kvaliteta nikada nije upitna.

Zato slobodno možemo reći da smo razvili novu granu turizma, dentalni turizam, koji je, istina, još u povoju, ali postoji. I osim za turističke agencije koje se tim bave, uglavnom je još neafirmirana tema.

Tek rijetki poput Ajdina Jakupovića, doktora dentalne medicine iz Sanskog Mosta, "otvaraju karte" i ne kriju svoje pacijente. Priča da nema reklamu, čak ni profil na Facebooku, niti bilo što što bi nekoga u opredijelilo da dođe u njegovu zubnu ordinaciju.

- Moja jedina preporuka je širok osmijeh i ništa više. Dolaze mi ljudi sa svih strana svijeta. Uglavnom, nakon što vide nečije zube koje sam uradio, malo se raspitaju i evo ih kod mene u Sanskom Mostu. Neki iznajme hotel, neki stan dok traje popravak zuba - kaže dr. Ajdin.

Neke od pacijenata pamti, poput Slovenke koja je u Sanskom Mostu zbog novih navlaka boravila prošle i ove godine po dva tjedna, a tu nikad prije nije bila, ali i Švicarca Ahmeta Humedahija.

- Ahmet je za mene čuo preko svog radnog kolege koji je iz Ključa, a koji s njim zajedno radi u Švicarskoj. Zainteresirao se za njegove zube, on mu je pričao o meni, dao mu moj broj telefona i stigao iz srca Europe po svoj osmijeh. Moja supruga Almina, koja je također zubaric, a koja je u Njemačkoj završila školu, bila nam je prevoditelj. Sad se često javlja i već nas je preporučio nekim svojim prijateljima, koji su najavili dolazak - priča dr. Ajdin dok nabraja pacijente koji zbog njega i svojih zuba dolaze iz europskih zemalja, ali i daleke Australije, Novog Zelanda...

Naravno, tu su i državljani iz BiH koji za godišnji odmor radije sjedaju u zubarsku stolicu nego u neku ležaljku na moru...

Doktor Miodrag Mudrinić iz Prijedora slaže se s tim da postoje dentalni turisti, a kaže da je o turizmu još rano govoriti.

- Za ozbiljan turizam bilo koje vrste potrebna je velika organizacija, planiranje, investiranje, mukotrpan rad da se izgradi povjerenje klijenata. Koliko znam, postoje koraci da se organizira sustav koji bi bio funkcionalan i kvalitetan. Nadam se da će se to dogoditi prije nego što Zapad šire otvori granice za naše tehničare, sestre i stomatologe i ostavi nas bez onoga što je najvažnije, ljudi - smatra dr. Mudrinić.

Najviše se traži fiksna proteza, porculanske navlake, koje su i najskuplje. I cirkonske navlake koje su skuplje, ali rade se rjeđe.

- Ljeti je najviše pacijenata, iako dolaze tijekom cijele godine - kaže doktor Jakupović.

Cijene u protezi nisu fiksne i različite su od ordinacije do ordinacije. Tako popravka i navlaka za jedan zub dođe u prosjeku oko 200 maraka. Obične proteze, „totalke", dođu od 300 do 400 maraka. Ima, naravno, i skupljih, ali i onih koji pacijentima račune pišu „na duplo".

Tako je prošle godine jedan bračni par šezdesetogodišnjaka s adresom u inozemstvu dvije obične zubne proteze, koje je godinu kasnije morao mijenjati, jer su „žuljale", umjesto tisuću platio 2.000 maraka. O tom, osim neformalno, nerado govore, a njihova priča je i najlošija reklama za potencijalne dentalne turiste.