O mamurluku i njegovom liječenju

...riječ (hangover) je nastala u Americi tek negdje 1895, što je još jedan dokaz da anglosaksonsko-protestantske kulture o piću tek treba da uče.

Naša riječ potiče od turskog "mahmur", to jest onaj kome je mutno u glavi; definicija je daleko preciznija, jer je mahmurluk pojava duševna, a ne fizička. Dokaz tome je činjenica da su mahmurni ljudi filozofski nastrojeni i skloni dugotrajnoj kontemplaciji lijepog. To je zato što mahmurluk produžava život: razvuče se čovjeku svaki minut da je to strahota, pa ima vremena za razmišljanje. Tako se na kraju dođe dotle da se i u mahmurluku nađe neko uživanje, pošto ništa drugo ne preostaje.

U stručnoj literaturi ostala su dva klasična opisa mahmurluka: onaj iz pera Tomasa Vulfa u "Lomači taštine" i onaj Mihaila Bulgakova iz "Majstora i Margarite" (koji završava putovanjem Stepe Lihodjejeva na Jaltu, ako se sjećate, ali tek pošto je od mahmurluka bio izliječen). Iz tih opisa - i životnog iskustva - mogu se lako izvesti pravila za ispravan pristup mahmurluku:

1. Ne kajati se. Pametan čovjek pije da pamti, a budala pije da zaboravi. Čak i ako se desilo da vam je u jednom trenutku prošle noći umjesto slike i tona krenuo "blink" (kako kažu filmski montažeri), što naročito hoće od žestokog pića, ne žderite se. Kajanje od mahmurluka pravi ozbiljnu duševnu patnju.

2. Biti introspektivan. Zagledajte se u sebe i u mutnoj glavi otkrićete zanimljive detalje vašeg unutarnjeg života, za koje često niste ni znali da su tu. Čovjek koji ima ispravan stav otkriće kao jednu od prvih prednosti mahmurluka sklonost ka preciznom razlikovanju bitnog i nebitnog, koja se prvo manifestira kao napad ravnodušnosti, da bi uskoro prešla u melankolično razumijevanje suštine svijeta, ljudske prirode i njihove nepopravljivosti. Zato valjda stari i iskusni pijanci izgledaju nekako mudro.

3. Izbjegavati neumjerenosti bilo koje vrste: nagle pokrete, jake zvuke i svjetlost, žestoka osjećanja, krupne misli i velike riječi. Bezdušna okolina rijetko ima razumijevanja za krhko duševno stanje mahmurnog čoveka; njemu treba samo malo ljubavi i pažnje, da se na njega ne izdiru i da ga ne tjeraju da pravi razne suvišne pokrete ("Pomjeri se, stoko alkoholičarska, mrš u samouslugu!" i slično). Gluposti na čovjeka mahmurnog djeluju uništavajuće, pa se zato valja kloniti televizije, novina i ostalih budalaština, a naročito glupih ljudi. Blaga i lijepa glazba ima dobar terapijski učinak; rani radovi "Rolling Stones" i "Dire Straits" naročito.

4. Pustiti da prođe samo. Američki leksikograf se vara kad kaže da mahmurluk traje "nekoliko sati"; traje duže. Najbolji način je ispavati se do mile volje i još dva-tri sata više, pa tek onda započeti simptomatsku terapiju. Mahmurluk traje do dvadeset i četiri sata i može se jedino ublažiti i pametno iskoristiti (vidi pod 2.). Nema svrhe pokušavati da se pravite kako niste mahmurni i da je, k'o biva, sve u redu; tako samo mučite i sebe i druge.

5. Oprezno sa terapijom. Naime, recepata za lijekove od mahmurluka ima taman za jednu podebelu farmakologiju; svako ima poneki lijek i tvrdi da je najbolji. Riječ, zapravo, nije o lijekovima, nego o sredstvima za ublažavanje duševnog bola. Odmah zaboravite sve moguće anglosaksonske i nordijske fore; oni pojma nemaju o tome, pa prepisuju nekakve luđačke koktele od živih jaja, bibera, paradajz-soka, sirćeta i Pan-galactic Gargle Blastera. Stručna literatura, međutim, priznaje alka-selcer, rasol i Apsolutni Lijek, recept za koji je Princ Tame osobno predao Mihailu Bulgakovu još onomad (vidi "Majstor i Margarita"). Sastojci za taj originalni - i najbolji - Apsolutni Lijek nisu uvijek svi dostupni, ali pametne zamjene vrše posao. Princip se svodi na odmjereno izbijanje klina klinom, to jest na parasimpatičku magiju: piti ponovo, ali sada kako treba, dakle bez pretjerivanja.

Tako smo došli do onog najljepšeg u mahmurluku, a to je "razbijanje krize" (Džoni Štulić). Ključni element je pivo. Podsjetićemo na rusku priču o najstrašnijem mučenju u NKVD: uvečer te napiju votkom dok ne pukneš, a u jutro ti ne daju hladno pivo dok ne priznaš. Dakle, svaki ozbiljan pijanac ima u frižideru stratešku rezervu piva (a u zamrzivaču votku ili lozu ). Kada se takav probudi poslije noći upropaštene košmarima i teturanjem do česme i natrag (jer ko vino večera, vodu doručkuje), sav onako zgužvan i nervozan, stresajući se od svakog jačeg zvuka koji pogađa ravno u mozak, on će prvo spustiti noge s kreveta na pod (pazeći da ne pravi nagle pokrete, jer je primjećeno da se u takvim slučajevima i cijela soba kreće za glavom), pa će neko vrijeme razmišljati o kozmosu i kaosu. Ako u kući ima neko duševno biće, skuhaće mu kavu, ali ne mnogo. Kada koliko-toliko dođe sebi, mahmurni pacijent uživat će u vlastitom mahmurluku jedno stanovito vrijeme, razmišljajući i baveći se uopće introspekcijom, kontemplacijom i filozofijom - ako ga u tome niko ne ometa telefonskim pozivima (telefon koji zvoni je čovjeku mahmurnom gori od trenutne smrti, kako veoma ubjedljivo svjedoči Tomas Vulf), uopće raznim zvucima. Kad se odluči za akciju, čovjek će otvoriti prvo hladno pivo, popiti polako, meraklijski, prvu čašu i početi da sprema neko ozbiljno meze, drugi glavni element Apsolutnog Lijeka. Mladi bijeli sir, pavlaka, fina mekana dimljena šunka, mnogo paradajiza, perce mladog luka (ako ima) i uopće razne hladne, glatke i kisele stvari ključne su za uživanje u mahmurluku. Riblje, ruske i goveđe salate dobre su - ako nisu teške i masne - jer su žedne piva.

Da li će se uz takvo meze piti pivo ili ledena votka (kako savjetuje Princ Tame, koji se u to - mora se priznati - razumije), stvar je osobnog izbora pojedinca (vino ne dolazi u obzir). Ključno je da se pije krajnje umjereno (dva vel'ka piva ili do dva deci ledene votke ili loze), da se razvlači satima, polako, odolijevajući iskušenjima - sve dok se ne razbistri "sadržaj zbunjene glave" . Olakšanje koje će nastupiti spada u uživanja višeg reda. Konačno, pametno je u narednih 48 sati biti i dalje veoma umjeren u piću - do naredne prilike za dobar mahmurluk.

izvor: www.lupiga.com