Nekoliko najčešćih burzitisa

Burzitis, upala burze
One u stvarnosti izgledaju kao balon ispunjen sa malo tekućine i spljošten imeđu ostalog tkiva. I sve je, naravno, u redu, dok se ne dogodi kakav udarac, istegnuće, preopterećenje ili koji drugi razlog koji uzrokuje upalu, otok i napuhavanje burze do razmjera u kojem ona neusporedivo više smeta, no što pomaže. Tada kažemo da se radi o burzitisu (upali burze). Te upale mogu biti uzrokovane različitim čimbenicima:

Upalni burzitisi - potaknuti trenjem, kemijskim agensom ili septički. Trenje se događa kod ponovljenih kretnji tetive preko same burze, što često biva kombinirano sa učešćem vanjskog pritiska. To se događa kod onih osoba ili sportaša koji učestalo pnavljaju iste kratnje, kao što je to kod tenisača, trkača, bacača (diska ili koplja), te kod čistaćica, zidara, te nekih drugih profesija. Takvo stanje učestalo pogađa burze u ramenu, kuku, koljenu, laktu te u okolini pete. Mehanička iritacija stimulira upalu koja dovodi do izlučivanja tekućine u samu burzu, što na kraju dovodi do otoka i bolnosti.

U koliko se radi o burzi koja je smještena odmah ispod kože, tada je moguće osjetiti toplinu i bolnost na dodir. Kemijski burzitisi odnose se na stanje u kojem je upala burze uzrokovana biokemijskim spojevima nastalim kao posljedica kronične upale u okolini, posebice tetiva. Važno je u tim slučajevima otkriti pravi uzrok upale tetive i liječiti ga, a burzitis tretirati kao posljedicu. Gotovo je u pravilu riječ o stanju do kojeg dolazi kao rezultat dugotrajno prisutne upale u okolnom tkivu. U sportaša najčešće nakon mnogih godina nedovoljno dobro liječenih tetivnih upala, a kod ostalih nakon dugotrajnoh bolova sa istim uzrokom. Najčešće ovo stanje se događa na ramenu poradi mnogih faktora.

Septički burizis je i najrijeđi, a odnosi se na upale uzrokovane prodiranjem bakterije u burzu, bilo putem krvotoka, ili direktnim ulaskom prilikom udarca koji ošteti kožu i samu stijenku burze.

Krvni burzitis, kako mu i ime kaže, nastaje poradi krvarenja u samu burzu, bilo uzrokovanog direktim udarcem u nju, ili kao rezultat krvarenja u zglob s kojim je ona povezana. Bilo kako bilo, ovo stanje je nezgodno iz razloga što neliječeno prijeti stvaranjem ugruška, a kasnije i kalcifikata sa svim ostalim popratnim pojavama.

Liječenje burzitisa zavisi od mnogo faktora, ali je rijetko jednostavno, te je najuspiješnije kada se započne što je ranije moguće, a uključuje:Mirovanje, poštedu od fizičkih aktivnosti koje su vjerojatno uzrokovale proces. Zatim ledenu terapiju kako bi smirili upalu. U tu se svrhu upotrebljava i veliki broj metoda fizioterapije, od elektroterapije, magneta, lasera, pa sve do ultrazvuka. Lijekovi su ponekad nužni, posebice nesterodini antireumatici. Punkcija je česta procedura, a sastoji se od ulaska uglom u područje otečene burze, te zatim izvlačenja tekućine špricom. Nakon toga, a i inače dobro je nositi elastični povez kako bi se povećao pritisak u otečenom području, a time i resorpcija otoka. U koliko sve te mjere ne daju dobar rezultat može se prići i kirurškom odstranjivanju kompletne burze. Preporuka je kao uvijek obratiti se liječniku, a zatim i fizioterapeutu kod svih bolova koji uporno ne prolaze, da bi se prvo dijagnosticiralo oboljenje, a zatim ga kvalitetno liječilo. I inače, a posebice kod burzitisa nije dobro kućna terapija «narodnim» pripravcima i postupcima.

Najčešći burzitisi:

STUDENTSKI LAKAT - Prije mnogo godina, kada je ovaj naziv ušao u upotrebu, studenti su učili naslonjeni laktovima na tvrdi stol. Danas se češće suže kompjuterima, pa je ovo oboljenje češće u nekim drugim profesijama. Bilo kako bilo, radi se o upali burze na samom laktu ispod kože, a iznad koštanog vrha, upravo tamo gdje lakat dodiruje podlogu kada se naslonite na stol. Kod dugotrajnog naslanjanja na laktove (prilikom učenja za stolom, ili drugih sličnih aktivnosti) dolazi do pritiska na sluznu vreću, koja zatim reagira upalom. Upala dovodi do bubrenja burze u kojoj se nakuplja tekućina, a sve to praćeno očitim stvaranjem «jastuka» na laktu uz prisutnu bol, pogotovo kod pritiska. Drugi način upale i otoka ove iste burze jest jak udarac, pa se tada ona napuni krvlju i isto tako otekne. Ova je ozljeda vrlo česta u sportovima poput nogometa, rukometa, odbojke i košarke, u kojima su padovi česti, a ne nose se zaštite. Osim prave dijagnoze i kvalitetnog liječenja, svakako je nužno da sportaši poslije ovakve ozljede nose zaštitne steznike koji će smanjiti eventualne udarce u predio burze.

PREPATELARNI BURZITIS - Na samom je vrhu koljenja koščica koju zovemo patela, a između nje i kože nalazi se tzv «prepatelarna burza». Ona se relativno često upali, bilo kod dužeg klečanja, manjih i čestih udaraca, ili kod jednog jačeg udarca ili pada. Ovo je stanje gotovo profesionalno oboljenje parketara i keramičara, ali se nerijetko viđa i u svim onim sportovima u kojima su padovi ili kontakt sa podlogom česti, od odbojke i košarke, preko rukometa i nogometa, pa sve do borilačkih vještina i gimnastike. Liječenje upale ove burze je identično kao i kod ostalih burzitisa, uz napomenu kako neliječeno ovo stanje može rezultirati trajnom preosjetljivošću koljena i na najmanje udarce. Obavezno je poslije liječenja nošenje zaštitnih koljenica koje će u specifičnih profesija smanjiti trenje koje uzrokuje upalu, a u sportskih aktivnosti udarce koji se javljaju i koji vode k istom stanju. Infrapatelarna burza je još jedna sluzna vreča u susjedstvu svoje poznatije sestre, a nalazi se koji centimetar ispod nje na koštanoj izbočini goljenične kosti. Principijelno, uzroci njene upale slični su kao i kod prepatelarnog burzitisa, te je stoga i način liječenja isti.

BEKEROVA CISTA - jedna od burzi koja je smještena u zakoljenoj jami zna biti povezana i sa koljenim zglobom. Na taj način tekućina koja služi za podmazivanje koljena pri krenjama može puniti ovu sluznu vreću. Tada dolazi do njenog otoka, koji ne mora nužno biti vezan za upalni proces, no može smetati u kretanju. Tada je uputno nositi elastičnu povesku ili steznik, pogotovo pri dužem stajanju ili fizičkim aktivnostima. U iznimnim situacijama, kada smetnje postanu ozbiljnije dolazi u obzir i kirurško odstranjenje burze.

SUBAKROMIJALNI BURZITIS - Događa se na jednoj velikoj burzi u samom ramenu. U nekim slučajevima ona se može upaliti i proširiti do veličine teniske loptice. Nju uzrokuje pad na rame, upalni procesi u okolnim tetivama, ili često ponavljani pokreti u kojima je ruka podignuta visoko iznad glave. Tako pituri, električari, te neka druga specifična zanimanja, kao i odbojkaši, rukometaši i tenisači imaju veći rizik za razvoj ovakvog stanja. Liječenje je standardno, a može trajati od tri tjedna do više mjeseci, sve u zavisnosti započne li se na vrijeme i u kojem je stanju okolno tkivo.

RETROKALKANEARNI BURZITIS - Na samom hvatištu ahilove tetive, a s njene prednje strane smještena je tzv. retrokalkanearna burza, koja se često upali pri sportskim aktivnostima. Valja razlikovati ovaj upalni proces od upale samog hvatišta ahilove tetive i zato što se liječenje za ova dva simptomatski slična oboljenja bitno razlikuje. Iako će fizioterapija dati dobar rezultat, u profesionalnih sportaša evakuacija otoka, kao i kortizonska injekcija direktno u upaljenu burzu može bitno skratiti liječenje. Važno je i po smirivanju simptoma nositi adekvatnu sportsku obuću, kao i specijalne sportske ortopedske uloške.

TROHANTER BURZITIS - Sa vanjske strane kuka nalazi se koštana izbočina butne kosti koju nazivamo trohanter, a vrlo se lako napipa kada se rukom prođe preko tog mjesta. Između te koštane izbočine i mišićno ligamentarnog sustava koji ju pokriva nalazi se burza koja se upali prilikom sportskih aktivnosti poput planinarenja, bicikliranja, te svih onih koje uključuju mnogo trčanja i skokova. Isto je tako moguća i traumatska upala, koju uzrokuje pad na kuk. Liječenje uključuje odmor i prutuupalnu terapiju (od leda, preko fizioterapije, sve do lijekova i kortizonskih injekcija). Operativno liječenje je rijetko i primjenjuje se tek kao posljednja opcija.

Ovdje je spomenuto tek nekoliko najčešćih burzitisa. Treba znati da na tijelu ima oko 150 burzi od kojih su mnoge u opasnosti od upale ili ozljeđivanja, te je stoga uputno dijagnostiku i liječenje prepustiti specijalistima.