Mostarske legende: Nisam ja s tobom čuvala ovce, ja sam gospođa

Ovaj puta donosimo događaj iz života Grete i njezinog sina Ene.

Jednom prilikom Eni uduljio čas, nikad dočekati kifle, a učiteljica zapričala dosadno. Eno je ne sluša, ne zna ni o čemu priča. Zanesena u predavanje, učiteljica se prisjeti da bi u nastavu trebalo uključiti i đake, pa započe pitanjem:

-Ko zna ime pisca...?

Eno prvi podiže ruku. Začudi se učiteljica i obradova. -Hvala bogu kad sam i ovo dočekala, Eno zna. digao ruku!? E, hajde, moj lijepi Eno. Kaži.

-Kad će kifle? -bubnu Eno nakon što je lijeno ustao.

-Bezobrazniče! Samo ti je žderanje u glavi..! -presvrnu učiteljica, nastavi još žešće: -Tebi fali daska u glavi.

-Jebla mater, Šveđanko, tebi fali pilana daske -ne jedeći se mnogo, uzvrati Eno.

-Marš napolje, bezobrazniče jedan! I ne dolazi u školu bez roditelja... -izderači se učiteljica, sjuri do Ene, dograbi ga i izgura u hodnik.

Pri pomisli da bi mogao ostati bez kifle, raspali se dječačić i sjuri niz stepenice i ulicu. Domalo je on požurivao i vukao Gretu, a i ona, udvostručila korake, i jezik. Tako da se ponaša sa njenim, kulturnim, djetetom..., usput je objašnjavala sve većoj pratnji. I tako sve do učionice:

-Gdje je, ta, Šveđanka, majku joj nekulturnu, da joj ja pokažem kako treba da se ophodi sa kulturnim djetetom...! -odjekivalo je hodnicima.

Učiteljica se dosjeti povodu meteža i galame u hodniku. Pođe prema vratima, ali ih Greta otvori prije. Osvrnu se na djecu, koja su je dopratila sa ulice, da broj riječi prilagodi njihovom broju, poče:

-A tu si, Šveđanko! Tu! Prostakušo! Ti učiteljica u gradu!? Na selo ću ja tebe...!

-Polako, drugarice, polako, smirite se, drugarice...! -zapomaga neiskusna mladost, koja bi da raspravi van učionice.

-Ko ti je drugarica? Nisam ja s tobom čuvala ovce pa da smo drugarice. Ja sam gospođa, toliko bi bar trebalo da znaš...

-Pa, dobro, gospođo, dobro. Smirite se. Znate, ipak, pred ovoliko djece. Znate, iznervirao me, rekao da mi fali pilana daske.

-Neka ti je rekao. Neka. I nije ti dosta rekao. Tebi, učiteljice, takva si, fali sva daska bosanske drvne industrije...

-Smirite se, gospođo, molim vas...!

-Eno, sine, hajdemo od ove prostakuše. Nećeš, ti, više dolaziti u ovu školu, pa da te kvare Šveđanke. Naći ću ja tebi kulturnu učiteljicu...

-Neću ići! -pobuni se Eno.

-Polazi, moje lijepo i kulturno dijete.

-A kifle!? -zapomaga Eno.

Kifle, prisjeti se i Greta, pa put učiteljice isuka jezičinu.

Nasreću, ubrzo stigoše kifle, pa se Greta i Eno, okruženi brojnom pratnjom, nađoše na dvorištu. Tu će, da vide i čuju i djeca ostalih razreda, napričati, sve dok ne počne popuštati malter školske zgrade, a onda će, uz veliku pratnju, nastaviti ulicama. Kad se njenih riječi nasite i mostarski dućani, uputiti će se u podstanarsku tjeskobu.

Orginalan tekst prenesen iz knjige Mostarska treha