Gonjanje papira u Hercegovini: Ne more ti bona ta umri’t, po nju kad smrt dođe ona je vrati, kaže fali ti jedan papir!

papiri, gonjanje papira

Pošla ja neki dan vadit neku dozvolu u Općinu. Prvo što mi se dogodio nigdje parkinga. Tražila ga isto haljinu za svatove. Ajde nekako ga našla udaljenog kilometar, otpale mi noge do Općine ko’ da sam na El Caminu bila.

Došla u Općinu, nema gužve neke, dolazim do prve tete, ona punih usta reče :“Sačekaj der malo“. Dok se ona brisala vlažnom maramicom, ja se nage preko pulta, a tamo slatki stol. Bajedra, kolača u foliji, Milki, nema čega nema.

Dala joj one papire, pogledala ih skenud kaže: „U nje ćeš tu.“ Pomjerim se metar do druge, ova isto: „U nje ćeš tu.“ Treća isto, tako, četvrta… Koliko su one brzo govorile u “U nje ćeš tu“, ja provirila vani kontam došlo im nešto ispred pa im treba pomoć unijet. Od jedne do druge se počela se pomicat ko’ da Gari Kasparov igra simultanku.

Ajde ovjeri ova zadnja i kaže tamo ćeš kod kolegice platit 2 KM.

Došla kod ove ona mi putarinu naplatila, udari pečat kaže 3,20 KM. E reko svašta. Kaže ona: „ E sad ćeš gore s ovim na drugi kat, pa nek ti oni dadnu šta treba. Kažem ja: „Neću nemam para više zovite ih da siđu nek mi snesu!“, Ona sva u čudu: „Šta će ti pare bona?“ „Neću i gotovo, odakle ja znam koliko vam je do gore!“

Ajde sišla ta neka, dade ona meni šta treba i kaže prije svega moraš otić u CIPS izvadit potvrdu. Ja tamo, PAUZA. Ajde sačekat ću 20 minuta, kad neki čovjek preko puta: „Gotovo ti je mlada za danas. „Ma nema veze sačekat ću ja dok prođe pauza:“ „Ženska glavo kad ti fino govorim gotovo ti je. Sad je njima pauza pa će kući, bio ti je maloprije happy hour što nisi došla.”

Ajde šta ću sad, idem do pošte provjerit koliko mi biljega treba, tamo red puko isto ispred Gladnih očiju u tri ujutro. Naravno samo jedna radi. Ova druga slaže nekakve koverte, a treća u nekoj sobi tamo na telefon čujem je priča: „Ostavila sam vam ja u mikrovalnoj, pa podgrijete kad dođete kući, imate salate u frižderu pa fino ručajte.“ Dok sam došla na red zaboravila što sam došla.

Kupila sve te silne biljege i kontam odo’ opet do Cipsa možda su se vratili na posao. Kad sretnem gospođu iz cipsa, miriše joj kosa na frizerski k’o što meni nije od krizme. Kasni malo kaže, nije frizerka mogla prije. “Ma nema veze”, rekoh “odmah meni lakše izvadit potvrdu kad ste vi uredne glave”.

I dok ona tamo tipka ko’ da traži stare epizode Sante Barbare, a ne Bosu iz Kruševa, ja ‘nako nešto razmišljam kako su ove što rade vazda iste. To nit stari nit umire. Kad sam vadila papire za osnovnu ona iz Općine radila, kad sam za srednju ona opet, kad sam se sudbeno udavala ona prva čestitala. Prvi pos’o mi ona upisala u knjižicu a skoro i mirovinu da mi potpiše. Dobro je moja kona Mirjana rekla :” Ne more ti bona ta umri’t. Po nju kad smrt dođe ona je vrati, kaže fali ti jedan papir!”

Tekst je satiričnog i humorističnog sadržaja