Duvanjske priče: Jarmenjak

Kolo je bilo jedan od načina da se cure i momci, vide, upoznaju, zapivaju i zaigraju. Iako je vladalo veliko rivalstvo među selima, u svakom pogledu, kolo je bila zona opće tolerancije. Šta se u kolu zapivalo nije bilo za zlo, tako su mogli jedni drugima poručit kakve ljubavne izjave, ali malo i podbosti ako zatriba. Pošto je svaka cura ili momak ima pravo ući u kolo i zapivat.., evo ti jedne prikopoljke i zapiva: Uuuusta mooojaaa, peerom prorizaaaana..., tada su valjda tanke usne bile pojam lipote, za razliku od današnji. Kad danas sritneš kakvu gospoju s onim debelim usnama, ne znaš bi'l je pita, ko te ubi majku mu.., ali bolje šutit, da nebi i ti oda s natečenim ustima.

Moš ti zapivat i o svojoj lipoti, ali tu u našem selu.., neš se proslavit, misli Verdo zabrdića, koji je bio seocki mangup posebne klase, sklon svim mogućim nestašlucima i sa puno smisla za humor. Drugi dio pisme nije otpivala.., jer se Verdo ubaci i otpiva: a guzica, a guzica svrdlom jarmenjaaaaaakom.

Nesritna cura nije se više usudila zapivat u kolu ni u svom ni u drugom selu jer ju je gadno poklopilo, s obzirom da je svrdlo jarmenjak bilo debljine, dobra triprsta, čim bi se pojavila odma bi se spomeno taj njezin atribut, a mangupi bi značajno prstima odmiravali navedeni fi i s nevjericom klimali glavom, uz pokoji dodatak.

Geofrey Chaucer