Duvanjske priče: Čarlijev taxi

tomislavgrad

...odlaskom u „toplije krajeve" jer zima maćehe države i sve što idje uz nju stiska nemilice i biži i leti ko got more letit. Ali nije lako pod drugim jamu kopat, a da nijednom ne upaneš nju, pa tako i gradski ili ti državni servisi redom propadaju. Prijevozničko „preduzeće" po završetku školske godine, svoje autobuse pušća na dugi „litni san."

I dok oni „hiberniraju" baka Anđa se zatekla u gradu i tribala bi kući, al' nigdi ne vidi nijedan autobus.., „ma dili su nestali.., il' se meni pričinja, ojmisusovo"... Kad u te mire ugleda ona rodijaka koj živi u gradu, pa maše baka.., amo der Jure živ bio.., aj bolan Jure znaš li ti išta o 'vim autobusim, neznam kako ću kući jadna. Jure joj dobro rastumači sve o autobusim i dobro poznajući situaciju kod rodice, reče joj: „daj bona Anđe, nemoj bar ti kukat, u tebe puna zobnica para, tvoji su svi u Njemačkoj, šta se patiš, uzmi taksi i aj' lipo s mirom svojoj kući." Baka je kratko razmišljala, pošto je bila vrlo oštroumna, šte se, na prvu nebi moglo reć.., o vala ti moj Jure i uputi se prema taksiju, malo joj bi ža potrošit, ma jopet nek se zna da baka, nije bez dinara.
Upade baka u Čarlijev taxi i nazva Valjen Isus, Čarli ne odgovori jer upravo pripaljuje cigaru sa autoupaljačem. Kad odbi dim on upita di triba bako i ostavi onaj upaljač u ležište, ona ga malo mrko pogleda pošto nije odazva, ali tren kasnije uze i baka upaljač, prinese ga ustima i krtko reče: „Roško Polje" i odloži upaljač.

Čarliju se razvuče široki osmjeh, ma vozio bi on baku i besplatno, samo zbog ovake fore, znajuć da će se cila birtija valjat od smija, kad im ispriča... Bacili su oni putem lipu iglenu, brzo je Čarli skopča da je baka skovana od posebnog matrijala, ali ništa ga nije zabrinjavalo, jer on je svoju „plaću" već dobio kod prvog susreta, a bilo je tu još blaga za tako rasnog „kolekcionara".

Vrime im proleti ko dlan o dlan i već su u Rošku Polju. Baka se lipo pozdravi sa Čarlijem, izađe iz auta i uljudno upita koliko je dužna. Pošto se u to vrime samo poris plaća dinarima, a poslovalo se samo u njemačkim markama, Čarli izbaci: „osamdes maraka", baka šutke izvadi takulin, odbroji četrdeset maraka i pruži mu ih, on malo iznenađen, ali uz osmjeh upita gledajući u ono četeres maraka: „a šta je ovo bako."

A sinko moj, popola ćemo i ti si se doveza u Roško Polje...Čarlijeva dobra duša samo mu razvuče još jedan široki osmjeh, koji mu nije silazio s lica sve do grada di će u svojoj omiljenoj birtiji nesebično podilit najnovije doživljaje.

Geofrey Chaucer