Virtualno vjenčanje, tko je za?

Ne znam za vas, ali kad sam bio ful klinac htio sam oženiti mamu. Onda, kad sam malo odrastao, tamo negdje u petom razredu, htio sam se oženiti za svoju prvu curu. A oooonda, kad sam malo puno odrastao, htio sam se oženiti - nikad.

No, po stranu sad moja dijagnoza, imamo novi senzacionalni trend u nekim zemljama da se tinejdžeri koji su u vezi virtualno vjenčaju i čak dobiju za to potvrdu. Administratori pregledavaju sve zahtjeve i ukoliko odobre vjenčanje, sretni online mladenci dobiju certifikat da su u braku. Virtualnom, naravno.

Navodno je fora potekla iz Kine gdje je ful popularna, sada se širi i po ostatku globusa, no sve nas to navodi na pitanje. Da li bi se u ovom trenutku htjeli oženiti ili udati sa svoju curu ili dečka? Da li bi imali osjećaj da vam više pripada? Da li uopće mislite da je brak bitan znak ljubavi?

Teensi kao odrasli...

Meni se sve čini da teense puca ideja da se osjećaju kao odrasli. Onako, mogu se nazvati i tepati si 'kak si ženice?' ili 'kak si mužiću? '. Da ne pričamo kako bi ta spika super sjela likovima i likicama koji pate od toga da moraju nekoga imati u svojem 'vlasništvu'. Ne samo to, ukoliko ti neki drugi frajer ganja curu, možeš mu uletit sa spikom da ti pusti suprugu na miru jer ste, eto, u skladnom virutalnom braku. Ako ti se ovaj nasmije da nisi normalan, ti mu naravno zaprijeti da ćeš mu forwardat potvrdu na email, pa nek se sam uvjeri kak je sve ozbiljno.

Eto... još samo da netko počne dijeliti potvrde da ste mama i tata. E, to bi već bio malo crnjak.

Krešimir Dujmović

kuler.teen385.com